U antikvarnicama se nekada moglo kupiti sve - knjige, gramofonske ploče, stari globusi, reprodukcije slika najpoznatijih svjetskih slikara, neobične lampe, nakit, škrinje, dijelovi namještaja, razglednice... Danas toga više nema i uistinu su rijetke one antikvarnice koje prodaju još nešto osim knjiga. A i njih je sve manje.
Ekipa „Avaza“ prošetala je ulicama Sarajeva, Mostara, Tuzle i Banje Luke u potrazi za preostalim antikvarnicama.
"Titovka“ za turiste
Raznovrsna ponuda u izlozima, ali i dobra lokacija dostupna turistima, prednost je najpoznatije sarajevske antikvarnice „Babić” na Baščaršiji, čija je vlasnica Selma Babić nastavila porodičnu tradiciju. Na ovom mjestu starine traže rekviziteri, turisti, ali i strastveni kolekcionari.
Babić kaže da se njena radnja u odnosu na druge dvije antikvarnice, koje uz ograničenu ponudu posluju u glavnom gradu BiH, razlikuje po tome što prilikom nabavke i prodaje antikviteta fokus nije samo na jednoj vrsti starina. U ovoj radnji prednjače stari dokumenti, počevši od ručno pisanog Kur'ana do raritetnih austrougarskih spisa ili mnogobrojnih novčića koje traže numizmatičari.
- Cijene se kreću od marku pa do nekoliko stotina KM. Artikala je mnogo, a mogu se naći novčići, dokumenti, pa čak i manji komadi namještaja. Na moje iznenađenje, dosta mladih ljudi je nostalgično, a mnogi vole skupljati starine iz Drugog svjetskog rata, Olimpijade 1984. godine, koja zanima i strane turiste. Jugonostalgičari traže i predmete iz bivše JNA, poput kape „titovke“ - ističe Babić.
Neki predmeti zbog velikog značaja nisu na prodaju, ali i oni se povremeno ustupaju na korištenje. Neobični su i povodi za posjete atikvarnici, baš kao i zahtjevi za posuđivanjem starina, bilo da se radi o fotografiranju zbog učešća u nagradnim igrama ili pomoći za potrebe filmadžija.
- Osim građana, pomoć i antikvitete često zatraže i rekviziteri, obično za potrebe snimanja fimova, serija, pozorišnih predstava - ističe Babić.
Kada je u pitanju vrijednost antikviteta, Babić ističe kako je to teško odrediti, ali i da zarada „prati turiste“ koji uglavnom ljeti biraju suvenire poput Vučka, partizanskih znački, ordena, ali i posuđa.
Knjigu ubija internet
Antikvarnica „Zoljić“ u Tuzli radi od 1993. godine i jedina je u Tuzlanskom kantonu. U nekoliko navrata mijenjala je prostor, a trenutno se nalazi u ulici Šeste bosanske brigade nedaleko od Skvera. Vlasnik Jovan Zoljić ističe kako posjeduju isključivo stare knjige, ali i da je sve manje interesanata za čitanje.
- Uglavnom se kupuju kompleti knjiga. Mnogo naslova uopće nismo izložili, jer primat preuzima internet i ljudi knjige čitaju na različitim internetskim stranicama - kaže Zoljić.
U mostarskom Starom gradu postoje dućani sa suvenirima u kojima se može kupiti poneka starina, poput starih šljemova i mlinova za kafu, zatim pegle, ibrici te ponešto od nakita. Međutim, klasična antikvarnica u Mostaru odavno ne postoji.
Starije generacije sjećaju se da je nekad davno u Titovoj ulici, prekoputa Šehitluka, postojala antikvarnica koja je privlačila pažnju svakog putnika namjernika, no već odavno njena su vrata zatvorena.
Strastveni kolekcionar iz Mostara Derviš Travnjak, koji se kolekcionarstvom bavi desetinama godina, također nam kazuje da Mostar niti ima antikvarnicu niti sajam starina i antikviteta. Travnjak posjeduje izuzetno rijetke i vrijedne starine i njegov je štand na bh. sajmovima uobičajeno među najposjećenijim.
Travnjak kaže da se cijena antikviteta kreće od 50 pa do 10.000 KM, a u njegovom posjedu je hiljadu starih knjiga, koje datiraju od 1700. do 1900. godine, stare puške, jatagani i kubure, stari nakit, satovi, nošnja, namještaj...
- Gradskoj upravi sam deset puta predavao zahtjev za jedan prostor, da tu izlažem samo bh. antikvitete. Rekli su da čekam licitaciju, a onda smo licitirali i ja i žena, sve sam im obrazložio, no oni su to poništili i dali nekom drugom prostor i tako je ostalo. A ja imam Kraljevinu Jugoslaviju, Srbiju, Bosnu i turcizam i time se samo bavim. Interesiranja za starinama ima, sve zavisi šta koga zanima - ističe Travnjak.
Pazar nije pratio račun I Banja Luka je imala antikvarnice, kojih više nema. Prije desetak godina zatvoren je „Klub knjige“, a prošle godine je stavljen katanac i na banjalučku antikvarnicu „Agora“, čiji je vlasnik bio Nedo Slavnić.
- Kod mene su dolazili profesori zagrebačkih i sarajevskih fakulteta. Tražili su knjige iz prava, istorije, filozofije. Ali, nameti su bili preveliki. Pazar nije pratio visinu računa i morao sam da zatvorim „Agoru“. Sada sam u penziji - kazao je Slavnić.
No, prije dva mjeseca Miroslav Gojković otvorio je antikvarnicu „Ramajana“ u blizini Sportske dvorane, na putu prema kampusu i većini fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci.
Književnost, filozofija, psihologija, medicina, pravo, historija - sve se nalazi na desetak polica, od zida do zida, na podu, pored jedinog stolića za kojim Gojković sjedi i upisuje narudžbe.
- Dugo sam u ovom poslu. Ponekad mi se čini i predugo. Umoran sam od putovanja i seljakanja od sajma do sajma. Ljeti ne mogu da se rashladim, zimi ne mogu da se ugrijem. Vjerovao sam da je ovo ljepši, plemenitiji posao. Nadam se da je otvaranje „Ramajane“ dokaz toga - priča Gojković.
U ponudi su i rječnici, enciklopedije, leksikoni. Rijetka, bibliofilska izdanja i poznati i manje poznati kompleti. Sedmično stiže između 100 i 200 novih naslova. Za nabavke nekih knjiga treba mu otprilike sedmica, a neke do Banje Luke putuju i mjesec.
Gojković kaže da se sve može nabaviti samo ako ima ko kupiti.Mostarac Goran Šljivić koji 30 godina skuplja i prodaje starine svaki dan u Starom gradu prodaje turistima ove rijetke stvari. U torbu stavi nekoliko tih stvarčica i, šetajući starogradskom jezgrom, proda ponešto. Kod njega je sve, doduše, višestruko jeftinije nego u dućanima iz kojih viri poneka starina.
- Ono što u starom dijelu grada košta 100 ili 200 KM ja prodajem za 10 ili 20. Imam toga čudo jedno i sve su starine. Imam dvoje unučadi i za njih se borim pa zađem po gradu pješke i prodajem - kaže Šljivić.
Kako nemate gumu za pretis-lonac
- Među neobičnim zahtjevima imali smo situaciju kada su ljudi kod nas u radnji tražili i gumu za pretis-lonac uz neke druge kućne potrepštine, uz pitanje kako da baš to nemate jer inače imate sve - prisjeća se Babić. 
