ANALIZA

UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BiH (I): Zašto su sva koplja okrenuta prema Predsjedništvu?

Piše: Amel Jašarević/Global CIR

23.3.2018

Kao što i sami znate, BiH se može pohvaliti desetinama novih političkih stranaka i pokreta, čiju pojavu svako komentira na svoj način. Jedno je sigurno, kampanja za izbore 2018. neće ni na koji način ličiti onome što smo mogli gledati u kampanjama iz prethodnih izbornih ciklusa: bit će oštrija, prljavija i po mentalno zdravlje naroda štetnija nego sve prethodne.

Pored toga, evidentno je da će se glavna borba voditi za pozicije članova Predsjedništva BiH. Naivni će se upitati zašto se lome koplja oko jedne funkcije koja zasigurno ne donosi veliku političku moć niti utjecaj na ključne odluke o životu i radu u BiH, jer je to posao vlada na svim nivoima. Razlog za takvo interesiranje drugačije je prirode. Naime, i u trenutku kada zakažu sve institucije sistema, Predsjedništvo BiH je taj stožerni organ koji može sačuvati državu, zapovijedati vojskom i vanjskom politikom. Upravo zbog toga, u trenucima kada su upitne ‘većine i koalicije’ na svim nivoima BiH od krucijalne je važnosti ko će sjediti u instituciji Predsjedništva naredne četiri godine, koje će s obzirom na globalna politička i geostrateška kretanja, biti dosta nestabilnije od godina iza nas. 

Sjetimo se 2. maja i ‘Bitke za Predsjedništvo’ koja se smatra jednom od ključnih za opstanak Sarajeva i BiH. Prisjetimo se i tzv. ‘Aprilskog paketa’ - i tada se vodila bitka za Predsjedništvo na drugačiji način. Sjetimo se šta je gorjelo tokom protesta 2014. godine – ponovo Predsjedništvo. Dakle Predsjedništvo BiH je simbol njene državnosti i jedini organ koji i u ovakvom nakaradnom sistemu kakav jeste nametnut BiH ne može doći u pitanje, ukoliko u njemu budu sjedili časni i pošteni ljudi. Drugačije rečeno, ako želite srušiti državu, morate se obračunati sa institucijom Predsjedništva.

U tom kontekstu treba i posmatrati ovogodišnju predizbornu kampanju. 

Trka za Predsjedništvo

Uloge Predsjedništva BiH svjesni su i oni koji po uhodanim scenarijima ukrajinske ‘Majdan revolucije’ ili pak krvavog ‘Arapskog proljeća’ žele zapaliti vatru novih sukoba u BiH i na Balkanu. Zbog toga je i formiran čitav niz pokreta različitih ideoloških usmjerenja kako bi se usitnilo, prije svega probosansko izborno tijelo, čime bi nacionalističke tendencije hrvatskih i srpskih partija, oličenih u osovini Čović-Dodik, dobile na još većem značaju u BiH.

Kako bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović nema pravo ponovne kandidature na tu funkciju, različiti lobiji i interesne skupine i unutar njegove stranke, ali i ostalih stranaka i strančica, imaju svoje kandidate. Trebat će mnogo političke mudrosti i snage da SDA izađe s najboljim kandidatom i da se oslobodi jarma različitih ‘repova’ Tihićeve strukture, koja se minulih godina pokazala dosta žilavom, te koja je svojevremeno razoružala Armiju BiH obećavajući ulazak u NATO kroz dvije-tri godine. Prošlo je od tada preko 15 godina, a BiH i dalje nije u NATO-u, ostala je bez svoje armije, dok se susjedi naoružavaju.

I sama naznaka kandidature direktorice Kliničkog centra u Sarajevu prof. Sebije Izetbegović pomrsila je račune onima koji su se već vidjeli na kormilu SDA i BiH. U njihovoj perspektivi Bakir Izetbegović će u najboljem slučaju završiti u političkoj penziji, kao što se to svojevremeno desilo Zlatku Lagumdžiji i SDP-u. Međutim, ne treba zaboraviti da je poslije odlaska Lagumdžije SDP postao minorna i besperspektivna stranka, što može očekivati i SDA bez Bakira Izetbegovića.

S druge strane, srbijanska i hrvatska javnost uz pomoć pojedinih bh. diplomatskih krugova već odavno vrši kampanju protiv vrhuške SDA, SBB-a i DF-a s ciljem slabljenja njihove pozicije uoči predstojećih izbora. Formirana je lažna desnica, lažna ljevica i lažni politički centar od kadrova koji su otpali prije svega od SDA, ali i nekih drugih stranaka lijeve orijentacije. Cilj je jedan i jedinstven: uz pomoć instaliranih struktura u SDA i drugim probosanskim partijama nametnuti bošnjačko vodstvo po mjeri Beograda i Zagreba, a koje će opet imati blagoslov Ankare. S takvim rukovodstvom, kasnije će i Dodik i Čović veoma brzo završiti ono što Karadžiću i Bobanu nije moglo proći ni u ratu – definitivna podjela države po etničkom principu.

Prema našim izvorima, novoformirane grupe, pokreti, stranke i strančice imaju i tzv. ‘plan B’, koji će aktivirati ukoliko ne budu zadovoljni izbornim rezultatima za bošnjačkog člana Predsjedništva, Kanton Sarajevo i druge kantone s bošnjačkom većinom. Ovdje je zanimljivo da niko od njih ne dovodi u pitanje izborne rezultate u RS ili u kantonima s hrvatskom većinom.

U tom smislu, prošle godine u ovo vrijeme situacija u Kantonu Sarajevo bila je na rubu eksplozije, zbog, kako se kasnije saznalo, planskih redukcija vode, haosa u sistemu javnog gradskog prijevoza, sumnjivih nestanaka el. energije u pojedinim dijelovima grada i sl. Moglo se jasno vidjeti kako se stvarala atmosfera pogodna za ponavljanje protesta iz 2014. godine. Posljednjih dana slična situacija se pokušava stvoriti vještačkom nestašicom plina koja bi pogodila sve građane glavnog grada BiH.

Dio ovih mračnih planova su i pojedine ‘linije’ unutar Islamske zajednice koje svojim hutbama (propovijedima petkom) i navodnom brigom zbog odlaska mladih huškaju nezadovoljne vjernike na proteste. Sve bismo to čak i pohvalili, da te iste hodže nisu išle ruku pod ruku s politikama koje već dvije decenije ‘tjeraju ljude iz BiH’, a naroda su se tek sjetili uoči ‘historijskih izbora 2018. godine’.

Dakle, scenarij je pripremljen: plaćeni mediji (pa čak i oni koji slove kao Bakirovi), dijelovi Islamske zajednice, dijelovi SDA i drugih stranaka i pokreta, te odmetnute grupacije u bošnjačkoj diplomatiji spremni su za ‘velike događaje’, koji po njima uključuju smjene u vrhu SDA te zauzimanje kormila ove stranke i Predsjedništva BiH od strane ‘dobro očuvanih kadrova’.

Međutim, kako to obično biva, nešto se ispriječilo i tom planu.

Kandidatura Željka Komšića – slamka za spas građanskog koncepta

Proteklih je sedmica neviđenu pažnju javnosti izazvala odluka predsjednika Demokratske fronte Željka Komšića da se kandidira za funkciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH na predstojećim općim izborima, ali i govorkanja i sve ozbiljnije najave kandidature šefice Kliničkog centra u Sarajevu Sebije Izetbegović za funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Od osporavanja Komšićevog ‘hrvatstva’, preko optužbi da je svojom kandidaturom ‘osakatio’ ljevicu, do osipanja stranke – sve je to pratilo DF i njenog predsjednika nakon najave kandidature. Iako SDA još uvijek nije obznanila koji bi to kandidat po njihovoj procjeni mogao biti nasljednik Bakira Izetbegovića u Predsjedništvu BiH, jedan je dio bh. javnosti, sluteći da bi to mogla biti prof. Sebija Izetbegović, odmah počeo da ju diskreditira i na različite načine predstavlja u negativnom svjetlu široj bh. javnosti.

Ni Komšićeva ni Sebijina kandidatura ni na koji način ne bi narušile ustavni poredak ili prekršile bilo koji državni, entitetski ili kantonalni zakon. Međutim, nekome očigledno ne odgovara ni mogućnost njihove kandidature, a kamoli eventualni izbor.

Izbor Željka Komšića u dva navrata u Predsjedništvo BiH, što je uvijek nailazilo na negodovanje HDZ-a, tumačen je na način da ideja jedinstvene i građanski uređene BiH po modelu kakav susrećemo u razvijenim zapadnim demokratijama, nije umrla i da još uvijek postoji realna masa građana koja želi promjene aktuelnog etnocentričnog ustava. Kako je to onda postalo problem ove 2018. godine, koju mnogi smatraju ključnom za BiH i Balkan na putu prijema u EU? 

Nažalost, mnogo je Bošnjaka koji bi rado u Predsjedništvu BiH gledali nekog proustaškog kandidata, negoli antifašistu Željka Komšića. Postavlja se pitanje zašto? Zato što srpski i hrvatski nacionalisti u Predsjedništvu i drugim institucijama BiH daju za pravo i jednom dijelu bošnjačke političke kvazielite da dosanja svoje snove o ‘mini Emiratima’ u srcu Balkana.

Nakon toga se pojavljuje Komšić s najavom kandidature koja je makar na trenutak osujetila njihove namjere, jer kako onda dijeliti BiH kada Željko Komšić, dijete iz ‘mješovitog braka’, koji je i sam u ‘mješovitom braku’, dobije više glasova od druga dva člana Predsjedništva zajedno. Takva poruka, po mišljenju nekih, nipošto ne treba da se pošalje u svijet iz BiH, sada kada smo toliko učinili da našu zemlju predstavimo kao najproblematičniju državu u regiji koja može svaki čas eksplodirati, te koja je ‘na rubu rata i podjele’. Komšić sigurno neće dozvoliti crtanje novih unutrašnjih mapa i granica BiH pa je zato i problematičan kandidat u godini velikih trvenja.

Stoga i opozicija i pozicija ravnomjerno i s istim žarom pokušavaju ugasiti i posljednju žišku građanske države koja još uvijek tinja u pepelu nekadašnje Republike BiH, kako bi na ovom prostoru izrasle tri etnonacionalne ‘teritorije’, u kojima će stadom gospodariti već probrani pastiri.

‘Čelična lady’ – čelično osvježenje SDA

Još jedna osoba koja je stala na žulj mnogim uhljebima, te stranačkim i kriminalnim klanovima, jeste direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu dr. Sebija Izetbegović. Ovoj, prije svega obrazovanoj, energičnoj i sposobnoj ženi, najviše zamjeraju zbog prezimena koje nosi. Na rezultate njenog rada niko se ne osvrće, u fokus medija stavljena je ona kao osoba i njena porodica.

Mogućnost njene kandidature za bošnjačkog člana predsjedništva ledi krv u žilama onih koji su ranije već mislili da su uspjeli staviti najveću bošnjačku stranku i njene lidere pod svoju kontrolu. Bez ikakvih hipoteka poput fašizma i bilo kakvog radikalizma, beskompromisna, poznata po tome što ne pravi kilave kompromise, odlučna i uporna, zasmetala je istoj onoj grupaciji ljudi koji su se okomili i na kandidaturu Željka Komšića.

Vraćenih preko 100 miliona KM duga Kliničkog centra u Sarajevu za samo godinu dana, reorganizacija i nabavka nove opreme, povećanje plaća uposlenicima, te unapređenje usluga, samo su neki od podviga koje je proveo menadžment na čelu sa Sebijom Izetbegović. Obračun s klanovima i ‘porodičnim manufakturama’ u najvećem kliničkom centru u državi donio joj je titulu ‘Čelične lady’.

Ponovo, ni njena kandidatura nije problematična s aspekta zakonskih propisa, niti s aspekta stranačkih kalkulacija, ali eto neki lokalni moćnici i kabadahije daju sebi za pravo da određuju drugima kako da politički djeluju. Međutim, ono što su zaboravili jeste činjenica da su i ‘antikampanjom’ koju su vodili protiv nje, ustvari postigli efekte pozitivne kampanje nakon prezentacije rezultata prof. Izetbegović. Ona je jednostavno postala trenutno jedini ‘SDA brend’ i ‘superstar’ za čije su ime čuli u cijeloj regiji. Kao takva, može računati i na glasove pripadnika i simpatizera drugih stranaka, a ne samo SDA, kako je to ranijih godina bio slučaj kod kandidata najveće bošnjačke stranke. Čak ako bi SDA ponudila drugog kandidata, prof. Sebija Izetbegović imala bi šansu za pobjedu kao nezavisni kandidat, kojeg bi zasigurno podržale i jedva dočekale druge stranke.

Njen izbor bi za Bošnjake bio civilizacijski i evropski iskorak, te bi se smanjili pritisci i na bošnjački narod i na državu BiH. Uz izbor Sebije Izetbegović s jedne strane, te Željka Komšića s druge, dobili bismo snažnu podršku Francuske i Njemačke, posebno kancelarke Angele Merkel, odakle su na ovakvu mogućnost već stigli pozitivni impulsi u vidu saopćenja iz Vlade Njemačke da nema konkretne indicije o jačanju islamističkih tendencija u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, što je vjetar u leđa ženskom kandidatu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

I na kraju, u slučaju malo vjerovatne mogućnosti da sadašnji predsjednik RS Milorad Dodik, koji se hvata za slamku spasa kroz kandidaturu za državni nivo, bude izabran na funkciju srpskog člana Predsjedništva BiH, kombinacija Komšić-Izetbegović u Predsjedništvu jamčila bi sigurnost, probosansku i proevropsku orijentaciju naše unutrašnje i vanjske politike.

Radončić kao stabilizirajući faktor

Da je Fahrudin Radončić izrastao u mudrog političara, jasno se vidi po njegovim posljednjim političkim potezima. Zbog njegove odluke da SBB podrži federalnu Vladu i Vijeće ministara BiH, dvojac Dodik-Čović bili su uskraćeni za dodatni manevarski prostor u kreiranju predizbornog haosa u BiH.

Također, njegove riječi da će SBB ponuditi ženskog kandidata ako se za takav potez odluči i SDA, dosta su relaksirale odnose i unutar samog bošnjačkog korpusa. Međutim, ono što je u ovom trenutku najvažnije jeste da Fahrudin Radončić ne poklekne pred pritiscima britansko-američke linije kod Bošnjaka i njihovih domaćih ulizica, koji se zalažu za rušenje vlada u kantonima s bošnjačkom većinom i FBiH prije ili poslije izbora, kroz proteste i inscenirane nemire. Takav scenarij zasigurno bi oslabio poziciju bošnjačkog naroda i njegovih predstavnika u nekim budućim pregovorima i inicijativama o sudbini i perspektivi Balkana, a koje možemo očekivati tokom ove godine.

Naravno, prihvatajući se takve uloge, lider SBB-a će se i sam naći na meti onih krugova koji su svjesni da su upravo Radončićeva politička korektnosti, koja je donijela stabilnost Federaciji BiH, te kandidatura Željka Komšića i moguća kandidatura Sebije Izetbegović, one okolnosti na koje nisu računali prilikom kreiranja različitih scenarija za BiH i njene građane. Zbog toga bi taj trojac i u budućnosti mogao odigrati ključnu ulogu u ozbiljnijem zaokretu BiH kao euroatlantskim integracijama i obračunu s mračnom prošlošću i njenim avetima koje prijete da se ponovo probude.

Na kraju, da ne bismo bili pogrešno shvaćeni, ovim serijalom tekstova ne želimo biti advokati aktuelnih vlasti, niti osporavati kritike opozicije. Samo želimo da, ako i dođe do nekih promjena, one budu u duhu demokratije i fer izbora, a ne kroz bilo kakve oblike nasilja ili puča koji bi ugrozio opstanak BiH kao države.



Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.