Gašenjem otkupne stanice duhana u Stocu u februaru ove godine, nekad najrazvijenija poljoprivredna kultura u Bosni i Hercegovini polako nestaje, a duhandžije prelaze na uzgoj drugih kojima klima u Hercegovini najviše odgovara.

Crno tržište, uvoz cigareta, tanka proizvodnja u domaćim fabrikama, doveli su duhandžije u gotovo bezizlaznu poziciju.

Male tezge

Na cestama oko Ljubinja nema više stare slike – duhandžije na tezgama prodaju autohtoni hercegovački duhan. Tezge su tu, ali napuštene. Ispred nekoliko kuća stoje strukovi duhana kao svjedok da se nekad od toga živjelo. Na ulazu u Ljubinje plastenik. Suši se duhan. Vlasnik je Srđan, nastavnik u školi.

- Ne isplati se više uzgajati duhan. Posljednjih desetak godina stalno pada proizvodnja nadaleko poznatog ljubinjskog duhana. Sada je došlo da ljudi zasade samo za lične potrebe – kaže Srđan.

Njegov otac, djed, pradjed i generacije prije njih iz duhana su crpili sve. Žalosno izgleda mali plastenik s tek nekoliko strukova.

Na samom izlazu iz grada, plavi Tamić. Okićen bijelim lukom, jabukama, narandžama, krompirom, mrkvom, pršutom, pastrmom... Izloženi su kravlji, ovčiji sir, sve vrste rakija, domaćeg vina. Sve šta čovjeku duša poželi.

To Jovo Lečić prodaje i prehranjuje porodicu.

- Imam ja i duhana, a to je kod kuće. Prodajem ovo što narodu treba. Svako će prije kupiti krompira i sira nego duhana. A i nemaju ljudi para da se sad hadžijaju – govori Lečić.

Kaže da je po cijeli dan u polju. Najviše vremena provodi na uzgoju bijelog luka.

- Imamo sad ovu fabriku za preradu bijelog luka. Kako su se svi okrenuli tome, nema više vampira u Ljubinju - govori kroz smijeh.

Njegov brat je Drago Lečić, najiskusniji zmijolovac.

- Eto, on lovi zmije i živi od toga. Prodaje otrov, prodaje i zmije. Moniki Beluči (Monica Belucci) prodao je nekoliko zmija. Njoj po pedeset eura za jednu. Šta će od duhana, nema to ko ni da otkupljuje – kaže Jovo.

Duhan iz Bijeljine

A onda je osuo paljbu i po državi i policiji i švercerima...

- Ne mogu da prešutim. Uzgajaju u Bijeljini duhan i prodaju ga k'o ljubinjski. Gdje to ima? A naši ljudi gase proizvodnju. Onda, tu su i šverceri, ma niko me ne može ubijediti da ne rade s policijom u talu. Uglavnom, što smo pušili, pušili smo – razgoropadio se Jovo Lečić, ogorčen na sve.

Duhan suši dvije godine

Svratili smo i do Vlade Kisića. Ispred njegove garaže na jednoj strani bijeli luk, na drugoj duhan.

- Imam na tavanu duhana od prošle godine. Nemam ga gdje i kome prodati. Prije dvije godine zasadio sam 10.000 stabljika, ove godine neću ni dvije - kaže Kisić.