U Bosni i Hercegovini godišnje od malignih bolesti oboli oko 60 djece. Izliječi ih se oko 80 posto, ali put do ozdravljenja nije lagan. Djeca, ali i njihovi roditelji, prolaze kroz teška iskušenja. No, sve je mnogo lakše otkako je prije 15 godina osnovano Udruženje „Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH“.
Ogromna snaga
Udruženje istovremeno brine o više projekata, a najbitniji su Roditejska kuća, rehabilitacija, psihosocijalna podrška i projekt „Moja kosa, tvoja kosa“.
Prva roditeljska kuća u našoj zemlji otvorena je u Sarajevu prije skoro dvije godine. Do sada je u njoj boravilo, brinulo brige, smijalo se i plakalo više od stotinu porodica. To je prije svega dom za oboljelu djecu, ali tu su i roditelji, brat, sestra...
Kuća se nalazi u blizini Pedijatrijske klinike i ima 10 apartmana za porodice. Nažalost, u svakom trenutku gotovo je u potpunosti popunjena.
Prilikom naše posjete u Roditeljskoj kući je bilo devet porodica.
- Nikad se nije desilo da nekoga nismo primili. Vrata ove kuće uvijek su svima otvorena - kaže nam direktor Udruženja Fikret Kubat.
Gradska uprava Sarajeva dodijelila je Udruženju i stan u naselju Breka, blizu Klinike. Pa ako je kuća puna, ima još mjesta za one kojima je potreban krov nad glavom dok čekaju bolje vijesti za svoje dijete.
- Kuća za roditelje mnogo znači. Mnogi se iznenade kada dođu kod nas. Prvo što vide su nasmijana i vesela djeca. Pored svega šta oni prolaze, ovo je najmanje što im možemo ponuditi – kaže Kubat.
Proces liječenja djece izuzetno je težak i kompliciran, traži ogromnu fizičku i psihičku snagu, značajna materijalna sredstva. Ali, održavanje porodične atmosfere kod djeteta poboljšava opću zdravstvenu sliku, povećava mogućnost liječenja.
Porodice imaju pravo na kontinuirani smještaj u kući, osnovne životne namirnice, higijenske potrepštine. Na smještaj imaju pravo sva djeca koja boluju od malignih oboljenja, a nisu iz Kantona Sarajevo.
Osim medicinskog, u liječenju djece aktivno učestvuje i nemedicinsko osoblje - psiholog, socijalni radnici, pedagog.
- Svi smo mi dio liječenja i svi moramo biti da bi na kraju dijete bilo zdravo, sretno, radosno. To je najvažnije - naglašava Kubat.
U razgovoru za naš list nekoliko puta je naglasio da djeca ovu kuću doživljavaju kao svoju. I to s pravom. Mališani nemaju osjećaj da su na liječenju, ne provode puno vremena u bolnici. Kroz igru, zabavu, art radionice, edukaciju i druge aktivnosti prolaze svoju borbu s opakom bolešću.
Članovi Udruženja posebno su ponosni što ih s velikom ljubavlju i razumijevanjem prihvataju roditelji, građani, vlasti. Podrška je uvijek vjetar u leđa. Posebno ih raduju odlične reakcije kad su pokrenuli akciju „Moja kosa, tvoja kosa“.
Izrada perika
- Nedavno smo imali akciju u Tuzli. Očekivali smo da će se odazvati maksimalno 20 ljudi. Na kraju dana prikupili smo više od 100 uzoraka kose. Dolazile su i curice i djevojke i žene, ali i muškarci koji su donirali svoju kosu za izradu perike. Krajem mjeseca akciju ćemo napraviti i u Bihaću, potom i ostalim gradovima u našoj zemlji - rekao je Kubat.
Kada je sada već ambasadorica Udruženja Amra Silajdžić-Džeko donirala svoju kosu, nisu ni slutili kakav će odziv građana biti.
- Nakon Amrinog gesta na našu adresu dolaze donacije iz Srebrenice, Njemačke, Hrvatske, škola u Foči je organizirala šišanje... Čitav projekt je toliko pozitivan da nemamo riječi. Mogu reći da su djevojčice presretne. Kada ostanu bez kose, one gube samopouzdanje, ne druže se s ostalom djecom... Međutim, kada dobiju periku, taj osmijeh na licu se ne može opisati – rekao je Kubat, dodajući da je čitav ovaj projekt podržala Ambasada Švicarske u BiH.
Djeca ne izostaju s nastave, dolaze im nastavnici
- Zdravlje djece nas motivira. Ja bih najviše volio da je ova kuća uvijek prazna, ali ovdje žive pravi mali borci. Teško je zamisliti kako je djetetu od 3, 4 ili 5 godina koje djetinjstvo provodi u bolnici, na terapijama. Oni su mnogo zreliji od svojih vršnjaka. Ipak, uskraćeni su i za druženje u školi ili vrtiću – rekao je Kubat.
U bolnicu dolaze nastavnici iz jedne osnovne škole u Sarajevu, pa djeca ne izostaju s nastave.
Na kraju školske godine dijete dobije potvrdu koju priznaju sva kantonalna ministarstva obrazovanja.
Delalić: To što smo blizu sina ne može se opisati riječima
U Roditeljskoj kući zatekli smo Mostarca Alena Delalića, čijem je sinu u decembru prošle godine dijagnosticirana leukemija.
U Sarajevo je ubrzo došla cijela porodica, supruga, šestogodišnja kćerka, sin je trenutno u bolnici.
- Lakše je kada smo svi zajedno. On uskoro puni treću godinu, još je mali i nije svjestan šta se dešava. Boravak u kući nam mnogo znači. To što smo mu blizu ne može se opisati riječima. Ovdje imamo sve što nam treba. Teško je sve, ali u ovoj muci lakše je kad imaš ljude oko sebe koji proživljavaju isto. Moramo dići glavu i gurati naprijed – rekao je Delalić.
Roditeljska kuća u brojkama
700 kvadrata životnog prostora
24/7 otvorena
10 apartmana
90 posto popunjenost kapaciteta
100+ porodica boravilo u kući
Udruženje u brojkama
15 godina postojanja
400+ članova
50+ volontera
25 djece koja su i nakon izlječenja ostala aktivni članovi Udruženja
60 novodijagnosticirane djece godišnje koristi njihove usluge
