Prosto je nevjerovatno kako nekadašnja komunistička mladež i danas pokušava glumiti mjeru patriotizma.
Tako se Aljoša Čampara, dezerter koji je, zajedno sa svojim bratom Dubravkom, sve vrijeme rata bio u inozemstvu - a tamo se družio s rođakom i, također, dezerterom Denisom Zvizdićem - po društvenim mrežama počeo ponašati kao patriota koji brani BiH od ni manje ni više nego Fahrudina Radončića.
Batinanje i mržnja
Pobjeguljska i kukavička familija je zaboravila da je Radončić bio u Štabu Vrhovne komande Armije RBiH i proveo svaki dan rata u opkoljenom Sarajevu te da u svojoj najbližoj porodici ima tri šehida. Neka Čampare i Zvizdić kažu ime jednog svog bliskog rođaka koji je bio u Armiji RBiH i dao svoj život za ovu zemlju, neka otkriju ko ih je finansirao i gdje u inozemstvu dok su ovdje borci gubili svoje živote, a „zelena komunjarčad” hijenski čekala da se sve završi i da se stave na čelo vlasti u za njih oslobođenoj BiH.
Šta tek reći o Aljošinoj meditaciji o Fahrudinovom „nebošnjaštvu”, koja dolazi od trija koji baš ima poznata muslimanska, bošnjačka imena - Aljoša, Dubravko i Denis.
Nakon svega, uopće ne čudi da Aljoša Čampara, sav sretan, stalno podiže pendrek i bije demobilisane borce. On od njih ima kompleks i vjerovatno ih iskreno zbog toga mrzi.
Umjesto da podnese ostavku zbog batinanja obespravljenih ljudi što se okupljaju na raskrsnicama ili pred parlamentima te umjesto da pogleda u porodično ogledalo, gdje bi mu se sve samo kazalo, isprepadani Čampara za svoje dezerterske nevolje i opći prezir kojem je izložen krivi „Avaz” i Radončića.
A panici za Čampare i Zvizdića ima mjesta. Otkriće da je njegov rođeni brat montirao Radončiću tuđa ubistva, otkriće da su njegovom bratu iz predmeta ubistva Ramiza Delalića volšebno nestali Delalićev mobitel i telefonski ispis koji vodi do počinioca, vjerovatno s razlogom frustriraju samozvanu „porodicu za provođenje zakona”.
Političke bajke
Spoznaja da im SDA okreće leđa i svjesnost da ljudima njihovog i Denisovog morala ne vjeruje ni vrh SDA daju jasnu poruku da oni perspektive nakon oktobra nemaju.
Ako uopće budu u vladajućoj koaliciji, gotovo je potpuno sigurno da će SDA otkvitati kompromitirane kukavice i dezertere, a u korist dovoljnog broja boraca u toj stranci koji su diskriminirani politikom „gatačkog klana” ili „tri crne udovice” koje su svoju djecu i rođake rasporedile na najboljim državnim jaslama.
Zato je njihov kraj više nego vidljiv. Pred općim prezirom, oprobane dezerterske hijene će opet naći neku funkciju za sebe u inozemstvu i čekati priliku da se s pendrekom u ruci „spasilački” vrate. Ali to je već u domenu političkih bajki, gdje za negativce po drugi put mjesta nema.
I, na kraju, vrijeme će pokazati da je višestotna porodična hobotnica mnogo toga radila na klasičnom falsifikatu i prevari: primjerice, šta je tačno u pričama da, dok braća dezerteri nisu mrdala iz sigurnog inozemstva, njihovi indeksi su putovali i stizali u Sarajevo da bi bili popunjeni ocjenama?!
Za sada toliko o „junačinama” koji su u životu jedini put vidjeli krv i ranjenog čovjeka kada su vozili u bolnicu svoju mentoricu Meddžidu Kreso, kojoj je staklo posjeklo nogu.
