Koliko god se pojedinci u Bosni i Hercegovini trudili da dokažu drugačije, činjenica je da nijedan ozbiljan politički dogovor u zemlji nije moguće postići bez međunarodne zajednice i stranih ambasadora.

Dokaz tome je jučerašnji sastanak lidera SDA, HDZ-a BiH i SNSD-a sa šefom Delegacije u EU Johanom Satlerom (Johann Sattler) i ambasadorom SAD Erikom Nelsonom (Eric) oko deblokade 330 miliona eura od MMF-a.

Političke stranke, prvenstveno SDA i HDZ, danima su „ratovale“ saopćenjima ko i zašto koči potpisivanje pisma namjere s MMF-om. Hoće SDA, ali neće HDZ, kriv je Fadil Novalić, kriva je Jelka Milićević, a zašto pismo neće da potpiše Vjekoslav Bevanda. SNSD se držao po strani, kao i obično, malo naginjao HDZ-u.

I tako danima. BiH je prijetilo da u vrijeme pandemije i najveće ekonomske krize koju svijet pamti uzrokovane koronavirusom ostane bez značajnih finansijskih sredstava.

Jer, kao i obično, pojedincima je važnije politikantstvo od države i bh. društva u cjelini. Da ambasadori nisu stupili na scenu, pritisnuli lidere SDA, HDZ-a i SNSD-a da ih gledaju punih pet sati i počeli sa „zavrtanjem ruku“, teško bi do dogovora i došlo.

A mogli smo i sami, reče jučer Milorad Dodik. Hvala ambasadorima Satleru i Nelsonu, da nisu bili domaćini, teško bi došlo do dogovora, kazao je Čović.

I tako je već godinama. Da smo čekali na lidere, dogovora ne bi ni bilo. Propao bi kreditni aranžman. Ostali bismo bez 330 miliona eura. Dok se svijet bori da spasi ekonomiju i radna mjesta, pojedincima u državi je važnije koliko će koji kanton dobiti para.

Tako je u BiH kanton postao važniji od entiteta. Samo da nam je preživjeti koronu, o (ne)radu pojedinaca pričat ćemo kad sve prođe. Brzo će, nadati se.