Danas, 5. aprila navršava se 30. godina kako je počela opsada Sarajeva koja je trajala 1.425 dana u kojoj je poginulo preko 11.500 ljudi.
Prošlo je tačno 30 godina otkako su na sarajevskom mostu Vrbanja snajperskim hicem tada ubijene Suada Dilberović i Olga Sučić, koje su postale prve žrtve opsade glavnog grada.
Povodom obilježavanja Dana opsade Grada Sarajeva na mostu Suade i Olge, brojne delegacije danas su položile cvijeće i odale počast žrtvama najduže opsade nekog glavnog grada u modernoj historiji.
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata prisjetila se tih teških ratnih trenutaka u razgovoru za naš portal.
- Emocije su jake, tu su pristutne. Dobro se sjećam tog 5. aprila 1992. godine. Hiljade građana Sarajeva krenulo je u šetnju za mir protiv rata. Kada su došli pred bivšu Skupštinu, današnje institucije BiH, srpski snajperisti su sa ih s Holiday Inn-a dočekali rafalima. U panici, u tom trenutku svašta se dešava, ne znate kako odreagovati. Veliki broj naših građana krenuo je tada prema Vrbanja mostu, današnjem mostu Suade Dilberović i Olge Sučić - prisjetila se ona.
Naše građane su tada dočekali drugi snajperisti koji su zapucali s obližnje pumpe i iz tadašnjeg voćnjaka.
- Nažalost, dva snajperska hica bila su kobna za naše dvije sugrađanke, dvije mlade žene Suadu i Olgu, koje su postale prve civilne žrtve rata. 5. april je početak opsade grada Sarajeva i početak agresije koja je trajala 1.425 dana, ubijeno je preko 11.500 naših sugrađana, a od toga nažalost 1.601 dijete. Ranjeno je 50.000 naših sugrađana, što lakše-što teže. Patnja grada Sarajeva i patnje ljudi koji su preživjeli ovaj rat toliko je bolna, Toliko je tuzno, bez hrane i vode, bez igdje ičega što bi se moglo zvati normalnim životom, ali smo se borili. Borili smo se iako smo bili svjesni da iza svakog ugla vreba smrt - istakla je Karović.
Ni dan danas nije lako, dodaje ona, ali buduće generacije će znati pravu istinu koje je zadesila ovaj grad.
- Mi koji smo preživjeli, imamo dužnost da pričamo, da opominjemo, da njegujemo kulturu sjećanja, pogotovo prema mladim generacijama, a oni koji su ubijeni njihova spomen obilježja će biti nijemi svjedoci vremena od 1992. do 1995. godine, tih patnji. Bit će opomena budućim generacijama da se zlo koje se desilo u gradu Sarajevu i njegovim građanima nikad i nikome više ne ponovi – dodala je Karović.
