Nije nepoznata činjenica da je područje sjeverne Bosne, posebno u općinama Srebrenik, Brčko, Modriča, Gradačac, Gračanica, Ugljevik i Doboj, oduvijek bilo poznato po šljivi, nekada “mađarici”, u novije vrijeme “stenlejki”, “čačanki” i “rodnoj”. U ovom kraju kud god da se okreneš, naići ćeš na šljivike, pa šljivu s pravom zovu “plavo zlato”.
Nema sušara
Kada šljiva rodi i zaplavi se na rodnim krošnjama, vlasnici zadovoljno trljaju ruke, ali ih ubrzo, zbog nepripremljenosti i nespremnosti države da voćarima osigura otkup i pristojne cijene, te hladnjače, snađu problemi. Tako je bilo i 2013. godine, kada je zabilježen do tada najbolji prinos šljive, koja je išla u bescjenje.
Danas se male količine izvoze kao stona šljiva, a samo pet posto šljive se osuši. Nema sušara, suha šljiva nije postala naš, bh. brend. A zna se da je na Zapadu suha šljiva proglašena lijekom i da cijena kilograma na našim pijacama nikad nije bila manja od 4 marke.
Zbog toga je EU putem njemačkog GIZ-a, u implementaciji Nezavisnog biroa za razvoj (NBR) Gradačac - Modriča, pokrenula projekt “Inovacije u lancu vrijednosti suhe šljive” u Gračanici i Brčkom. Riječ je u ulaganju u podizanje pet edukativnih najsavremenijih voćnjaka šljive po pet dunuma i sanaciji 7 starih voćnjaka, također po pet dunuma. U projekt su uključene Zemljoradnička zadruga “Gračanka” i Poljoprivredni zavod Tuzla. Za novi nasad od 5 dunuma vlasnik dobiva oko 15.000 KM.
Tipični proizvod
- Suha šljiva je tipični proizvod sjeveroistočne Bosne, dobra i kao lijek i uopće za ishranu zdravo voće. Ali da bi postala bh. brend, moramo mijenjati navike, od adekvatne proizvodnje, berbe i transporta sirove šljive za sušenje. Kvalitetna suha šljiva može se dobiti samo od kvalitetne sirove šljive posebnom tehnikom sušenja i pakovanja. Uspjeh zavisi i od prezentacijeog.da. Da bi podigli savremene nasade šljive, uvjet je navodnjavanje “kap po kap” - rekao je inžinjer Nermin Ramić iz Poljoprivrednog zavoda Tuzla na skupu zainteresiranih voćara u Gračanici.
