Užareni odnosi Sjedinjenih Američkih Država i Irana prijete opasnostima koje region i svijet mogu samo da slute.
Ugrožen je nuklearni sporazum koji je Iran 2015. godine potpisao sa SAD, Rusijom, Kinom i tri evropske sile, dogovor od koga je svijet očekivao smanjivanje bliskoistočnih tenzija, Amerika povratak na izazovno tržište, a Iran izlazak iz izolacije i dolazak stranih investitora.
Američki predsjednik Donald Tramp (Donad Trump) odlučio je da, ukoliko ne dobije podršku zahtjevu da se ponovo pregovara, koliko u septembru ili oktobru, SAD izvuče iz sporazuma koji je označen kao najveći spoljnopolitički uspjeh njegovog prethodnika Baraka Obame (Baracka Obame). Predsjedniku se žuri. Službama je naložio da pod svaku cijenu nađu dokaze da Iran krši bečki dogovor, dok paralelno optužuje Teheran za "maligne aktivnosti" po Bliskom istoku koje ugrožavaju američke interese u Siriji, Iraku, Jemenu i Libanu.
Teheran je neko vrijeme čekao, a onda prihvatio konfliktnu retoriku. Odlučni da pokažu čvrstinu - koja je tradicionalna odlika ovog naroda - iranski lideri uzvraćaju na "Trumpovu aroganciju". Tvrde da Iran nastavlja da poštuje sporazum, odbijaju da ponovo pregovaraju i uvjeravaju da će se suprotstaviti novim američkim sankcijama izglasanim u Kongresu, zbog razvoja iranskog raketnog programa.
Teheran se vraća nuklearnom programu?
Vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, najviši autoritet vlasti, poručuje da želi da sačuva "široku interakciju" sa svijetom i ističe da Iran neće odustati od raketa.
- Iran nikada neće prihvatiti izolaciju, niti se plaši stranih intriga - potvrđuje i predsjednik Hasan Ruhani (Hassan Rouhani), koji je za svoju reformsku agendu otvaranja i pregovaranja dobio obazrivu podršku Vrhovnog vođe, glas 57 posto birača na majskim izborima, ali i moćne protivnike unutar tvrdog krila.
Iranski Medžlis usvojio je zakon o "kažnjavanju SAD zbog terorističkih aktivnosti i avanturizma" i odobrio 260 miliona dolara za raketni program. Isto toliko namijenjeno je za aktivnosti snaga El-Kuds (Al-Quds), krila Islamske revolucionarne garde, koja ima vojnike po Iraku i Siriji. Tramp bi da ovu utjecajnu paravojnu formaciju koja kontrolira tokove novca i industriju nafte i gasa, proglasi za terorističku organizaciju.
Potom je Ruhani, po preuzimanju drugog mandata, dao izjavu koja se sigurno dopala iranskim konzervativcima. Zaprijetio je da će se, ukoliko SAD nastavi sa "prijetnjama i sankcijama", Iran "za nekoliko sati" vratiti spornom nuklearnom programu, zbog koga je optužen da ima ambiciju da napravi atomsku bombu - što je Teheran uvijek demantirao.
Da li je to potvrda da Tramp ne samo da pokušava da "zatruje" međunarodnu atmosferu, kako kaže šef iranske diplomatije Muhamed Žavad Zarif (Mohammad Javad Zarif), već i da narušava složene unutrašnje-političke odnose u zemlji kojom paralelno upravljaju vrhovni vođa, demokratski izabrani predsjednik i parlament?
Ogorčeni Iranci
Da li je Ruhanijeva izjava prvi signal da američka politika konfrontacije primorava iranskog predsjednika na ustupke utjecajnim vrhovima konzervativne šiitske teokratije i Revolucionarne garde, koji također pokušavaju da sabotiraju sporazum, protiveći se otvaranju prema Zapadu i "prodaji" Irana zapadnim investitorima? Tramp mijenja odnose u Parlamentu, u kome reformisti drže oko 120 poslanika, "principalisti" - pod kojim su imenom poznati konzervativci - 110, a nezavisni - koji se pridružuju jednima ili drugima - između 60 i 80 mjesta 290-članog Mejlisa.
Uprkos dinamici iranske unutrašnje politike, ograničene principima osnivača Islamske Republike ajatolaha Ruholaha Komeinija (Ruhollaha Khomeinija), Tramp i neki zvaničnici oko njega imaju zakovanu sliku Irana i njegovog predsjednika: "Ruhani je maska Komeinijevog militantnog fundamentalizma". Obama je bio naivan kada ga je smatrao istinskim političkim reformatorom.
Obični Iranci su ogorčeni. Prepoznaju se dometi konfrontacije koja vraća u decenije poslije Islamske revolucije 1979. godine. Uleme na molitvama petkom ponovo pominju "Velikog sotanu", što je definicija Amerike iz vremena ajatolaha Komeinija. Na trgu Azadi grupe ljudi protestiraju zbog Trampove namjere da Islamsku Republiku još jednom gurne u izolaciju.
- Način na koji se Tramp odnosi prema Iranu je potpuna sramota. Amerikanci nam ni do sada ništa nisu mogli. Neće ni sada - kaže Ali Reza Dašti (Ali Reza Dashti), trgovac u teheranskom bazaru.
Pred teheranskim univerzitetom grupice studenata bučno debatiraju.
- Iran ne želi raskid nuklearnog sporazuma, ni konfrontaciju, ali će naći način da uzvrati Trampu - kaže 23-godišnji Zadeh, ne želeći ipak da stranom novinaru kaže puno ime.
Potraga za 'alternativnim činjenicama'
Plan američkog predsjednika je da, na osnovu evidencije za kojom traga, dokaže da Teheran krši odredbe sporazuma i da onda od drugih potpisnika dobije saglasnost za njegovu ozbiljnu reviziju. Šef Bijele kuće pokrenuo je čitavu mašineriju kako bi prikupio dokaze da se Teheran ne pridržava slova bečkog dogovora. Potraga za "alternativnim činjenicama", kako ih je nazvala Trampova savjetnica Kelivejn Konvej (Kellyanne Conway), mnoge podsjeća na vremena kada je Džordž W. Buš (George W. Bush) jurio oružje za masovno uništavanje koje je bilo fabrikovani povod invazije Iraka.
Vašington zahtijeva da se zaoštri režim inspekcija ne samo iranskih nuklearnih postrojenja, već i vojnih instalacija za koje sumnja da su u sistemu raketnog programa. Odredbe Sporazuma o inspekcijama vojnih instalacija podrazumijevaju složen proces. Teheran može da predloži alternativne lokacije ili da odbaci zahtjev za kontrolom. Posao zajedničke komisije zemalja potpisnica Sporazuma iz Beča potom može da traje mjesecima.
Zahtjev je postavljen i prije nego što je krajem jula Iran lansirao raketu "simorgh", u sklopu programa slanja satelita u kosmos, tvrdeći da projektil ne može da nosi nuklearne bojeve glave. "Simorgh" nije interkontinentalna raketa, ali eksperti tvrde da su tehnologije slične.
Raketni lanseri ne predstavljaju kršenje odredbi sporazuma. Prema rezoluciji Saveta bezbjednosti Ujedinjenih nacija 2231, koja je omogućila realizaciju dogovora, Iran se samo "poziva" - što je diplomatski ekvivalent sugestije - da se uzdrži od aktivnosti vezanih za "balističke rakete napravljene da mogu da nose nuklearno oružje".
Američki Kongres je u dva maha prihvatio certifikate Međunarodne agencije za atomsku energiju koji potvrđuju da Iran poštuje sporazum. Tramp se nevoljno usaglasio, na savjet državnog sekretara Reksa Tilersona (Rex Tillerson), iako nastavlja da sabotira dogovor koji je proglašen za najveće Obamino spoljno-političko dostignuće. Ovdašnji zvaničnici drže se stava da o Sporazumu ne može ponovo da se pregovara.
- Okvir saradnje Irana i IAEA ne može da se mijenja - kaže portparol Ministarstva inostranih poslova Bahram Kasemi (Bahram Qassemi).
Šef Bijele kuće je, međutim, riješen da Ameriku povuče iz sporazuma prije nego što IAEA podnese novi izveštaj o svojim inspekcijama. Iran je dva puta tokom Trampovog mandata - na svakih 90 dana - dobio certifikat Kongresa, a predsjednik bi da spriječi da se situacija ponovi sredinom oktobra, kada je novi rok.
- Da je bilo do mene, smatrao bih da se ne pridržavaju još prije 180 dana. Dok iranski režim ne bude spreman da bude partner za mir, sve nacije od savjesti moraju da rade zajednički na izolaciji Irana, uskrate im fondove za terorizam i mole se za dan kada će iranski narod imati pravednu vlast, kakvu zaslužuje - rekao je Tramp za Wall Street Journal.
Tramp bez podrške svijeta
Ovdje vlada uvjerenje da Tramp neće dobiti saglasnost ni na Capitol Hillu, ni podršku drugih potpisnica sporazuma.
- Sjedinjene Američke Države pokušavaju da se povuku iz nuklearnog sporazuma na račun Irana, ali Iran neće Trampu dati tu priliku - kaže sekretar Vrhovnog savjeta nacionalne bezbjednosti Ali Šamkani (Ali Shamkhani).
Trampovi najbliži saradnici – državni sekretar Tilerson, sekretar za odbranu Džim Metis (Jim Mattis) i savjetnik za nacionalnu bezbjednost H. R. Mekmaster (McMaster) – više su za održavanje status quo, barem do nove inspekcije u Iranu. Tilerson je čak javno rekao da se sa predsjednikom "razilazi" na ovu temu. Tramp je neuspješno lobirao i na samitu G20 u Hamburgu. Drugi potpisnici - Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska i Njemačka - procjenjuju da je on vođen isključivo političkim motivima.
- Sve što administracija kaže, liči na transparentan i ciničan pokušaj konfrontacije sa Irancima - smatra i Džefri Luis (Jeffrey Lewis), ekspert za neširenje nuklearnog naoružanja.
Rusija i Kina oštro su protiv bilo kakvih novih sankcija. Kremlj je upozorio da bi svaki pokušaj ponovnog otvaranja nuklearnog sporazuma - što i Teheran odbacuje - razbuktao tenzije po Bliskom istoku. Evropska unija, koja je već pogođena razaranjem Libije i sankcijama Rusiji, ne može sebi da dozvoli da bude odsječena od vitalnih snadbijevanja energijom iz Irana. EU jasno je demonstrirala svoje raspoloženje kada je na nedavnu ceremoniju Ruhanijevog uvođenja u dužnost poslala Federiku Mogerini (Federica Mogherini). Eksperti IAEA također ne pokazuju entuzijazma oko optuživanja Irana bez dokaza.
- Moćna politika, snažna ekonomija EU su od koristi Iranu - kaže za Al Jazeeru Muhamed Taahi Rogani (Mohammad Taghi Roghani), direktor iranske agencije Irna. "Projekt iranofobije propada", piše u uvodniku lista Sharg.
Dok Tramp odgovornost prebacuje na iranski program razvoja balističkih raketa, propagandni rat pojačava se spekulacijama o neophodnosti promjene režima u Teheranu. Bilo ja sasvim jasno da Tramp ide na zaoštravanje i da su sve opcije na stolu kada je ljetos formirao posebno odjeljenje Centralne obavještajne službe, na čijem je čelu ultra-agresivni Majkl Dandrea (Michael D'Andrea), poznatiji pod nadimkom "Princ tame".
Tramp pokušava da okupi podršku ideji "promjeni režima" u Teheranu. Njegovi "emisari" Njut Gringih (Newt Gingrich) i Rudi Đulijani (Rudy Giuliani) o tome su ljetos govorili na godišnjoj konvenciji opozicionog Nacionalnog savjeta otpora u Iranu u Parizu. Bivši američki ambasador u UN-u Džon Bolton (John Bolton) čak je izjavio da vlasti u Teheranu neće dočekati 40. godišnjicu Islamske revolucije u februaru 2019. godine.
Obaranje režima Reganovom taktikom
Za razliku od Obame, koji je 2013. godine, u govoru pred UN-om, izjavio da SAD "ne traži promjenu režima", Trampovi jastrebovi pozivaju predsjednika da preduzme korake za rušenje "militantno klerikalne" iranske vlasti kao jedini način da se zaustavi "opasno ponašanje" Teherana. Ratoborni savjetnici predlažu predsjedniku da prihvati taktiku Ronalda Regana (Ronald Reagan) koju je koristio u Poljskoj obarajući komunizam: da se osloni na razne opozicione iranske grupe, etničke manjine, sindikate, studentske organizacije, disidente... "Politika Sjedinjenih Američkih Država trebalo bi da bude promjena režima u Iranu", kaže republikanski senator Tom Koton (Tom Cotton).
Opcija "mirne tranzicije", koju je prvi nagovijestio sekretar Tilerson i zbog čega su Iranci oštro protestirali, mogla bi lako da bude prebačena na provokativnije metode destabilizacije iranskog režima. Sve bi podsjećalo na udar kojim je CIA 1953. godine oborila Muhameda Mosadega (Mohammeda Mossadegha) i postavila na vlast šaha Rezu Palavija (Rezu Pahlavija). Sasvim je sigurno da bi to dovelo do homogenizacije 81 miliona Iranaca.
- Politika promjene režima bila bi ogromna greška - izjavio je za Politico Majk Morel (Mike Morell), bivši zamjenik direktora CIA-e.
Američki potpredsjednik Majk Pens (Mike Pence) upozorava Iran da "ne testira Trampovu odlučnost", a Teheran odgovara da je spreman na svaki izazov. "Mi smo spremni za sve opcije", kaže za Al Jazeeru Ali Reza Rahimi, član parlamentarnog komiteta za spoljnu politiku i bezbjednost, "ali Tramp neće uspjeti".
Serija incidenata između brodova paravojne Revolucionarne garde i američke ratne mornarice u vodama Perzijskog zaliva i tjesnaca Hormuz se u međuvremenu nastavlja. Nedavno je, tvrde Amerikanci, iranski dron Qom-1 prišao na "nebezbjednu blizinu" nosaču aviona "Nimitz". Analitičari, međutim, isključuju vojnu eskalaciju i repliku invazije Iraka 2003. godine. "Bilo bi to jednostavno previše", smatra penzionisani američki general Pol Iton (Paul Eaton), koji je učestvovao u iračkim operacijama. "Iranska vojska bila bi mnogo ozbiljniji protivnik od armije Sadama Huseina (Sadamm Hussein) ili Bašara al Asada (Bashar al-Assad).
Da li se ispisuje scenario za rat?
Utihnuo je i izraelski premijer, koji je bio zagovornik bombardiranja Irana i ogorčeni protivnik nuklearnog sporazuma, zbog čega se oštro sukobljavao sa Obamom. Uprkos optužbi Irana za sajber-napade, izgleda da je Benjamin Netanjahu (Banjamin Netanyahu) shvatio da je bolje imati dogovor, jer bez njega posljedice mogu biti nesagledive.
- Vojna alternativa nije alternativa - kaže Amram Micn (Amram Mitzna), penzionirani izraelski general i liberalni političar.
Tramp za svoju militarističku politiku najveću podršku dobija u Saudijskoj Arabiji, čiji kralj Salman, a posebno novi 31-godišnji prijestolonasljednik Muhamed bin Salman (Mohammed bin Salman), neprekidno optužuju Teheran za izvoz revolucije i terorizma i destabilizaciju regiona. Sukob dvije regionale sile, koje predvode sunitsko i šiitsko krilo islama, već se proširio čitavim Bliskim istokom, a ovdje su mnogi uvjereni da upravo Tramp, vođen osvetništvom prema Iranu, stoji i iza junske odluke Rijada da prekine diplomatske odnose sa Katarom i zavede blokadu pod optužbom da Doha sarađuje sa Iranom, palestinskim Hamasom, libanskim Hezbolahom (Hezbollah) i Izraelom.
To što su Iran i Katar sada obnovili diplomatske odnose samo potvrđuje koliko Trampove prijetnje preoblikuju Bliski istok rušeći stara i stvarajući nova savezništva. Uz ratove u Siriji i Jemenu, nesigurnost u Iraku i organizaciju Islamska država Irak i Levant, koja nije slomljena, tenzija između zalivskih monarhija dodatno je zapalila odnose u regionu, ali američki predsjednik ne odustaje od konfrontacije sa Iranom na raznim frontovima.
Ajatolasi stoički ne namjeravaju da odstupe. Tramp se igra vatrom. A možda je u pravu poznati kolumnista Farid Zakarija (Fareed Zakaria), koji u The Washington Postu piše da je Tramp prijetio čitavog svog života - ne ostvarujući prijetnje.
