NA DANAŠNJI DAN

Rođena misionarka i humanitarka Majka Tereza

Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979. godine

Majka Tereza. povijest.hr

26.8.2023

Na današnji dan 1910. godine, u Skoplju je rođena misionarka i humanitarka Majka Tereza, pod pravim imenom Anjeze Gondže Bojadžiju (Gonxhe Bojaxhiu), dobitnica Nobelove nagrade za mir 1979. godine. Više od 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima.

S osamnaest godina Anjeze je odlučila posvetiti život službi Bogu i ušla je u irski katolički red specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Zaredila se u katoličkoj crkvi Blažene Djevice Marije u Letnici na Kosovu. 

U Indiju je stigla 1929. godine i započela novicijat u gradu Darjeelingu, u blizini Himalaja. Svoje prve redovničke zavjete položila je 24. maja 1931. godine, kada je uzela redovničko ime Tereza, po sv. Terezi, zaštitnici misionara.

Nakon toga je podučavala u indijskim školama, a 1946. godine, primila je, kako ga je sama nazvala, poziv unutar poziva, napustila školu i počela djelovati među siromašnima, bolesnima i umirućima, zamijenivši svoju redovničku haljinu jednostavnim bijelim pamučnim sarijem ukrašenim plavim obrubom.

“Misionarke ljubavi”

Godine 1950., dobila je dozvolu Vatikana za osnivanje redovničke zajednice na području biskupije, pa je u Kalkuti, iste godine, osnovala družbu „Sestre misionarke ljubavi“, koja je od početne male zajednice s vremenom prerasla u zajednicu više od 5000 redovnica u gotovo 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta, s glavnom misijom pomoći siromašnim, bolesnim i umirućim ljudima na svim kontinetima.

Također, Majka Tereza otvorila je prvi Dom za umiruće, 1952. godine, u prostoru dobivenom od grada Kalkute, nazvavši ga Dom čistog srca. Uskoro je otvorila i dom Grad mira (Shanti Nagar) za one koji pate od gube.

“Misionarke ljubavi” otvorile su potom niz domova u Kalkuti, u kojima su dijelile lijekove, zavoje i hranu, a 1955., otvoren je dječiji Dom bezgrešnog srca (Nirmala Shishu Bhavan), kao utočište za siročad i mlade beskućnike.

Brojne nagrade

Od 1970. godine, Majka Tereza je u cijelom svijetu prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje Bharat ratna iz 1980. godine za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD, Nagrada Albert Schweitzer i druge.

U Rimu, 1983. godine, dok je bila u posjetu papi Ivanu Pavlu II, Majka Tereza je doživjela prvi srčani udar, a drugi je imala 1989. godine, kada joj je ugrađen pejsmejker.

Godine 1991., nakon upale pluća, dok je bila u Meksiku, doživjela je dodatne srčane tegobe zbog čega je ponudila ostavku na svoju poziciju na čelu “Misionarki ljubavi”, no redovnice su tajnim glasanjem odlučile da ostane. 

U avgustu 1996. bolovala je od malarije i ponovno imala srčane tegobe, te operirala srce, pa je ipak odstupila s čelnog mjesta “Misionarki ljubavi” 13. marta 1997. godine.

Majka tereza je preminula u Kalkuti, 5. septembra 1997. godine.

Papa Ivan Pavao II proglasio je Majku Terezu blaženom 19. oktobra 2003. godine, a 4. septembra 2016. papa Franjo ju je u Vatikanu proglasio svetom.

Bekir Misirlić. historija.ba

92. godišnjica rođenja bh. slikara i skulptora Bekira Misirlića

Prije 92 godine, na današnji dan, u Banjoj Luci je rođen Bekir Misirlić, bosanskohercegovački slikar i skulptor.

Cijeli život Misirlić je proveo u rodnoj Banjoj Luci, gdje se školovao i diplomirao lijepe umjetnosti na Pedagoškoj akademiji. Od 1987. godine bio je dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Ovaj veliki i značajan umjetnik nepravedno je zapostavljen, ali njegova djela i danas prikazuju posebnost, autentičnost, originalnu neponovljivost u načinu njihove realizacije. Prije svega, izuzetno vrijedne su njegove slike, u kojima je najviše oslikavao prirodu, naročito krajiške pejzaže. Kako je sam znao često kazivati, bio je “zaljubljenik svjetlosti čarobnih prizora na Kupreškom polju, na kome je kao mladi geometar odlučio čime će se baviti do kraja života”.

40 samostalnih izložbi

Radio je kao nastavnik u osmogodišnjoj školi i Gimnaziji, a zatim bio prvi direktor novoosnovane banjalučke Umjetničke galerije (1970-1973). Godine 1973., u Domu kulture radio je na organiziranju izložbi, te kao voditelj likovnih kurseva.

Dobitnik je velikog broja nagrada od kojih se izdvajaju: Nagrada 27. jula, Nagrada “Veselin Masleša” Banja Luka, Nagrada Collegium artisticuma za slikarstvo, nagrade gradova Čačka, Beograda, Karlovca...

Imao je 40 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te učestvovao sa svojim djelima u velikom broju kolektivnih izložbi. Grad Banja Luka je 2004. godine Bekiru Misirliću posthumno dodijelio Zlatnu plaketu.

Najpoznatija Misirlićeva djela su: "Ljubičasti kamen", "Stari kamen kraj prozora", "Bijela pregrada", "Mali dio bašte", "Znaci prošlosti, ulje na platnu" i "Bijela visoravan".

Antoan Lavoazje. wikipedia.org

Rođen hemičar Antoan Lavoazje, osnivač moderne hemije

Godine 1743., na današnji dan, rođen je francuski hemičar Antoan Loren de Lavoazje „Antoine Laurent de Lavoisier), osnivač moderne hemije. Njegovo ime ugravirano je na listi 72 najznačajnija francuska naučnika na Ajfelovom tornju.

Lavoazje je potjecao iz plemićke porodice, a nakon što je diplomirao ekonomiju, upisao je i studij prirodnih nauka. Bio je član Francuske akademije nauka. Otkrio je zakon o očuvanju mase, sastav vode i zraka te ulogu kisika u gorenju i disanju. Proglasivši zakon o neuništivosti materije osnovom hemijskih zbivanja, uveo je egzaktne fizikalne metode mjerenja u hemijska istraživanja. Sam je osmišljavao naprave i posuđe za pokuse, te je bio prvi hemičar koji je upotrebljavao vagu, odnosno uveo vaganje kao objektivno mjerenje. Također, prvi je dokazao da je voda spoj kisika i vodika.

Pogubljen giljotinom

Tokom Francuske revolucije optužen je kao monarhista, te pogubljen giljotinom u maju 1794. godine. Razlog njegovog pogubljenja je bio što je do sredstava za svoja istraživanja dolazio ubiranjem poreza. A kada su poreznici u Francuskoj revoluciji kolektivno osuđeni na smrt, i on je bio giljotiran. Jedan od članova optužnice bio je i Žan-Pol Marat (Jean-Paul) kome je Lavoazje osporio prijem u Akademiju nauka, pa se pretpostavlja da je to bio i čin osvete.

U trenutku dok je gomila nazdravljala njegovoj smrti torinski matematičar i astronom Jozef-Luis Lagrange (Joseph-Louis) izjavio je: „Francuskoj je bio dovoljan trenutak da odrubi tu glavu, a trebat će joj sto godina da izrodi sličnu“.

Godinu nakon njegove smrti, Francuska je priznala da je Lavoazje bio nevin i lažno optužen. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.