Vučić: Mi se ne izrugujemo Srebrenici, vi pričate o pravnoj terminologiji

Vučić: Mi se ne izrugujemo Srebrenici, vi pričate o pravnoj terminologiji

EKSKLUZIVNI INTERVJU | Aleksandar Vučić uoči posjete BiH za „Avaz“: Vratimo nadu u budućnost!

Razgovarao: Sead NUMANOVIĆ
06.09.2017 14:03
A
A
A

Nakon šest godina, predsjednik Srbije sutra dolazi u posjetu Bosni i Hercegovini. Aleksandar Vučić, kako je najavljeno, u dvodnevnu posjetu doći će u pratnji ministara Zorane Mihajlović i Rasima Ljajića. Već ovi detalji pokazuju u kojem pravcu odnosi između dvije države trebaju ići - jače međusobno povezivanje i nastupi na treća tržišta.

U ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” predsjednik Srbije Vučić trudio se istaći i neupitnim postaviti stav da Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH.

Česti susreti

- Važno je i dobro, i za Srbiju i za Bosnu i Hercegovinu, da se češće viđamo. Ljudi pitaju koliko su konkretni rezultati tih viđanja. Moj odgovor je uvijek: Da nikada ništa ne postignemo, veoma je važno da razgovaramo. I za naše države, i za naše narode. Važno je da te odnose pravimo što je moguće boljim. I uvijek se potrudimo da napravimo nešto konkretno - kaže Vučić na početku razgovora za “Dnevni avaz”.

O čemu ćete razgovarati sa zvaničnicima BiH?

- Vjerujem da možemo razgovarati o važnim temama - od političkih, pravnih problema koje imamo, dakle da, naprimjer, utvrdimo još ta tri posto granice koju nismo utvrdili sa BiH, ostalih 97 posto je utvrđeno. Kada to riješimo, mnoge stvari iz Evropske unije bile bi nam dostupnije. Još bitnije, naše odnose riješili bismo za dugi niz godina. Time bismo pokazali da jedni drugima poštujemo teritorijalni integritet na svaki način.

Svaka posjeta, svaki susret i razgovor je važan, jer donosi novi stepen odgovornosti. Znam da meni Bošnjaci, bar 50 posto njih, ni danas ne vjeruju. Ne pričam sada o Srbima ili o Hrvatima. Ali, bar 50 posto Bošnjaka mi ne vjeruje, jer postoji žestoka kampanja i značajna ostrašćenost protiv Srba. Ljudi svakog srpskog predstavnika, a pogotovo nekog ko nije slab, doživljavaju kao da je na nekoj drugoj strani.

No, siguran sam da je bar 50 posto Bošnjaka u međuvremenu umjelo razumjeti i prepoznati moju odgovornost i, ako hoćete, ozbiljnost u pristupu prema BiH. Vi nemate iznenađenje u mojim izjavama nikada.

Ne možete, u periodu od kada sam predsjednik Vlade i predsjednik države, naći nijednu moju izjavu koja je suštinski protiv BiH i bošnjačkog naroda. Mislim da je to odgovorno i ozbiljno ponašanje. I drago mi je da je dio Bošnjaka prepoznao moju iskrenost i dobru namjeru u pristupu BiH.

Za razliku od mnogih na političkoj sceni Srbije, stvarno mislim da mi i BiH moramo imati najbliže odnose. A to znači međusobno poštovanje, poštovanje granica, naroda, ali i razvijanje i približavanje u ekonomskim odnosima.

I zato sam predlagao stvaranje ekonomske zone, jer mislim da još više stvari možemo zajednički uraditi i po pitanju carina, taksi, poreza… da, de facto, konstituišemo jedinstveno tržište i jedinstveni ambijent za privlačenje stranih investitora. Za to je potrebno još godina, mnogo energije i truda. Ali, kada to budemo ostvarili, onda nećete imati 350 ili 400 miliona eura investicija u BiH, nego 1,5 milijardi. A Srbija ne dvije već više od tri milijarde eura stranih investicija.

To, dakle, zavisi od nas i ja mislim da mi to možemo uraditi. Ono što nas razdvaja u ovom trenutku jesu pitanja iz prošlosti i strast koja obično proističe iz religioznih opredjeljenja. A spaja nas upravo budućnost.

Religiozna opredjeljenja?

- Mislim da postoji drugačije opredjeljenje da li neko smatra da su pravoslavci po svojoj prirodi na jednoj, katolici na drugoj, a muslimani na nekoj trećoj strani. I obratno. Ako budemo to, što svi prikrivaju, uspjeli suzbiti i pobijediti u sebi, i shvatiti i prihvatiti da su naše različitosti naša prednost i vrijednost, a ne falinka i nedostatak, onda sam sasvim siguran da ćemo i jedan od problema za stvaranje bolje i drugačije budućnosti uspjeti da riješimo.

Najveća briga

Možete li pojasniti izjavu da Vas “najviše brine situacija u BiH, zbog odnosa u toj državi”?

- S tom izjavom uvijek završim. Ne elaboriram je dalje. Svakome je jasno da i Srbija i Hrvatska i BiH, i Srbi i Bošnjaci i Hrvati, šta god da se desi u BiH, nema više nikakve stabilnosti i mira u regionu. To je jasno svima. I da to ne može da bude ni lokalni, ni ograničeni incident, niti bilo šta drugo. I zato svi zajedno moramo dati sve od sebe da se takvo nešto nikada ne dogodi.

A postoji li opasnost za takvo nešto?

- Ne bih o tome na takav način govorio, ali mogu vam obećati da ćemo dati sve od sebe, ono malo, makar to bilo 0,1 posto, što zavisi od Srbije, da se to ne dogodi.

Znači li to da ćete se ograditi ili da ćete sugerirati Miloradu Dodiku da više ne govori ono što je pred Vama u Novom Sadu rekao? A rekao je da vjeruje “da ćemo (Srbija i entitet RS) biti jedno u teritorijalnom i državnom smislu”.

- Uvijek veoma poštujem Milorada Dodika, kao predsjednika RS, i tu instituciju, i u javnosti ne govorim ni protiv RS niti protiv njenog predsjednika. Mogu vam iznijeti stav Republike Srbije i iznio sam ga i u Novom Sadu i Beogradu, Banjoj Luci, Sarajevu… bezbroj puta - poštujemo teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Nemamo nikakvih pretenzija prema BiH, kao što to očekujemo od BiH i svake druge države prema teritoriji Republike Srbije. Tačka!

Mislim da jasniji stav ne možete čuti i veoma sam ozbiljan i odgovoran kada ovo kažem. Nisam Vam slučajno rekao da mislim da je važno da razgovaramo o budućnosti u kojoj ljudi mogu vjerovati da ono što govorim nije nikakva igra, već da je to zaista tako i da možemo graditi drugačije, odgovornije i ozbiljnije odnose u budućnosti u kojima se ne bi neko spremao da od nekoga negdje nešto tobože brani, niti da ima bilo kakve potrebe za tim. Jer, jedino što trebamo pojačavati, a ne braniti, jeste borba za bolji životni standard.

I to stvarno mislim! I to nije nikakva, što bi se u Bosni reklo, šuplja priča, a ovdje u Srbiji prazna priča. Ja u to vjerujem! Da li vjeruju i svi ostali, niti želim niti mogu govoriti.

Da li svi na bošnjačkoj strani uvijek pomažu svojim izjavama? Pa ne pomažu!

Samo što vi primijetite izjave sa srpske strane, a u Srbiji i/ili RS primijete se izjave s bošnjačke strane. A ja sebi dajem to za pravo, jer mislim da u prethodnih pet godina ni kao predsjednik Vlade ni kao šef države nisam pokazao - čak i ako sam negdje nešto promašio, ogriješio se, loše se izrazio… - zlu namjeru ni prema bošnjačkom narodu ni prema BiH.

Čak, ne samo u međusobnoj komunikaciji nego i u komunikaciji koju veoma poštujem i do koje držim sa RS, niti s bilo kim drugim. Uvijek sam vodio računa da politika Srbije bude precizna i jasna. I nije dovođena u pitanje.

Je li, onda, u interesu bosanskih Srba jača ili slabija BiH?

- Ne spadam u one koji se vole na takav način miješati. Kada me stranci pitaju, kažem im: Želim vam svu sreću. Mi se ne želimo miješati u unutarnje odnose u BiH. Naš je posao da podržimo…

Ali se miješate.

- Ne miješamo! Naš je posao da podržimo dogovor tri konstitutivna naroda. I ni na koji drugi način se ne miješamo. Nisam učestvovao ni u jednoj izbornoj kampanji ni na koji način! Naše je, naravno, da imamo bliske odnose sa RS, na šta imamo pravo i po Ustavu i po Dejtonskom sporazumu. Naše je da imamo odnose sa BiH i da poštujemo njen teritorijalni integritet. I radimo i jedno i drugo.

Sve to zvuči logično. Ali, nije logika ovdje baš omiljena disciplina…

- A jeste li, Seade, razmišljali o svima drugima koje mnogo rjeđe pitate nego mene da li isto misle kao i ja što mislim i govorim Vam?

Sada s Vama razgovaram. I čak sam i blag! Nego, ako podržavate dogovor tri konstitutivna naroda, gdje je tu odluka da bosanskim Srbima date 5,5 miliona KM?

- Pa čekajte, valjda tu trebate reći hvala...

Oprostite, rekli ste da podržavate sve ono što dogovore tri konstitutivna naroda. A onda jednom date 5,5 miliona eura. Ovog puta. I odatle se finansiraju kojekakvi domovi “Radovan Karadžić”...

- Ovo nema veze s tim. Podržavamo sve ono što dogovore tri konstitutivna naroda, a predmet je njihovih sukobljavanja. Valjda se oko ovoga nećete sukobljavati. Mi dajemo novac za obdaništa, škole, ceste… Ne dajemo mi imena tim ustanovama, već oni. I mi na to nećemo uticati, mada nismo nikada dali novac za školu koja se zove “Radovan Karadžić”. Ima škola kojoj su dali ime “Vuk Karadžić” i “Srbija”. Nije, dakle, čak ni “Republika Srbija”, nego “Srbija”. Odista, ne vidim šta je u tome bio problem. I novac dajemo u oba entiteta.

A ne zaboravite, 5,5 miliona dali smo samo jednoj općini - Srebrenici. I to kada je načelnik bio Ćamil Duraković. I ovdje u Beogradu su me pitali: Ko si ti da finansiraš muslimane u Bosni i Hercegovini i Srebrenici, našim parama, parama poreskih obveznika Srbije. Narodu nikada ugoditi!

Ja bih bio presretan da neko iz Sarajeva uloži pet miliona eura u Novi Pazar, Tutin, Sjenicu. S oduševljenjem ću to pozdraviti. I pomoći ću sve što mogu. Ako treba, otvoriti objekat koji se tako izgradi. Zašto da ne?! Dobro došli novci! Izgradite nešto u Srbiji.

Od tih 5,5 miliona eura, hoće li i koliko otići za Bugojno?

- Od načelnika Bugojna, gospodina Ajkunića, dobio sam pismo. Kao predsjednik Srbije nemam pravo izdvajati nešto i ulagati u mjesto iz kojeg je moj otac porijeklom. Ali sam lično spreman pomoći, preko ljudi koje poznajem, da se možda zainteresuju i pomognu u dovođenju određenih investitora. Volio bih da to mogu uraditi.

Zajednički projekti

Zašto nema (više) zajedničkih projekata i investicija u regionu? Srbija i BiH tijesno su sarađivale u namjenskoj, automobilskoj i drugim brojnim granama industrije.

- Tu postoji neki problem. Ponudio sam svojevremeno da radimo i da Srbija otkupi svu proizvodnju „Igmana“, posebno 12,7 milimetara. I to ne za naše potrebe, nego da izvozimo u inostranstvo. I platili bismo isto koliko bi platio bilo koji drugi stranac za tu municiju. Nikad nisam dobio pozitivan odgovor. Zašto? Ne znam. A, ponavljam, to ne bismo kupovali za sebe, nego za druga tržišta. Time sam htio pokazati da želim da zajedno radimo i zarađujemo novac. A mi smo spremni i sada isto to raditi, naša ponuda je tu!

Srbija i BiH imale su loše putne komunikacije. Pa i taj voz koji je išao iz Sarajeva za Beograd, išao je na Vinkovce, pa odatle u Beograd. Dakle, direktne veze nije bilo! Kao da je neko namjerno ostavio da su veze između Srbije i BiH najslabije. Čudno je da nemate povezan Novi Pazar sa Sarajevom, niti Trebinje s Beogradom.

A po tom pitanju mnogo toga možemo uraditi. Mnogo puta sam razgovarao s predstavnicima BiH, kao i RS. Molio sam ljude iz BiH da se dogovore o trasi tih 107 kilometara kroz teritoriju BiH koji bi vodio prema Beogradu.

Došao je stav Parlamenta FBiH da ta cesta treba ići preko Tuzle. I ekonomisti kažu da je to najisplativija opcija. Ali su se Turci nešto ušutjeli. Kao da su odustali?

- U pravu su ekonomisti. Nama je lakše da to izgradimo. Da idemo na Bijeljinu, pa Tuzlu i da se onda spusti na Sarajevo, jer bismo time sve spojili. Ali, nemojte zaboravljati još nešto - to, kako ide taj proces, ako bi se išlo preko Tuzle, zadugo se ne bi izgradilo. Srbija ima malo da izgradi. BiH ima puno da izgradi. I za to su potrebne godine i godine i godine. Znam ja kako je mukotrpna izgradnja autoputeva.

A ja vam ovdje pričam o projektu od 107 kilometara za koji bismo mogli dobiti podršku Evrope. Dolazi ovdje Erdoan pa ćemo pričati i o tome. Htio bih konačno da imamo dobar put Novi Pazar - Tutin i da vidimo šta će uraditi i za neke druge puteve. Erdoan mi je rekao da su Turci spremni dodatno pomoći taj put, posebno kroz BiH. Jer, nama u Srbiji, kada završimo ugovaranje Čačak - Požega, do granice sa BiH ostaje 61 kilometar.

A i vama je važno da imate cestu kojom iz Sarajeva do Novog Pazara možete doći za dva i po sata, a da nešto brzo ne vozite, a posebno da se ne umorite. Jer je sadašnji put očajan! I tim putem bi se i Srbi i Bošnjaci osjećali bolje, komotnije. Mi Srbima tom cestom skraćujemo put do Trebinja, a Bošnjacima do Sarajeva. A i jednima i drugima obezbjeđujemo bolju cestu do Beograda. Tim povezivanjima postajemo normalan narod i svi svuda putuju. Kada sam predlagao prugu Beograd - Sarajevo, preko Zvornika i Tuzle, mislio sam i na spajanje ljudi, na rad firmi...

Šta je realnije da se prvo sagradi - pruga ili cesta?

- Pruga je jeftinija, ali je cesta izglednija, jer je potrebnija. Ako krenemo brzo i odlučno, a vjerujem da će biti novca u budžetima, da se to relativno brzo uradi. Ako me pitate, mislim da turska preduzeća mogu to brže napraviti. Pitanje je, međutim, povoljnih kamatnih stopa od turskih banaka. One nude kredite više od četiri posto kamate, a mi smo danas u stanju da dobijemo za 2,6 - 2,8 posto kamate.

Vjerske stvari

Kroz ekonomiju kao da nastojite imati dijalog s Bošnjacima. Ali, samog dijaloga baš i nema. A tu ste ideju lansirali ima više od četiri godine. Zašto nema konkretnog dijaloga? I šta je, s obzirom na to da je to Vaša ideja, koncept tog dijaloga? O čemu se treba pričati?

- Reći ću vam nešto: Negdje smo u ovom periodu uspjeli razumjeti da od preteških riječi nema neke velike vajde. Šta god ko mislio, to je uspjeh!

Moramo razgovarati i jedni drugima reći sve najgore što mislimo. I da to ne krijemo. A da se onda dogovorimo na koji način da idemo u javnost i s čime. Da suzbijemo strasti i racionalno razgovaramo. Ako na taj način ne riješimo probleme, ako ne budemo otvoreni, ako ne razumijemo da se moramo brinuti ja o mojima, drugi o svojima, onda - prijatelju - smo svi u velikom problemu. I to moramo uraditi uz poštovanje i učenje o onoj “drugoj” strani. To svi svuda u svijetu rade, samo mi ne!

Samo mi imamo taj neki imperijalni pristup - važniji smo nego drugi. Ima to kod Srba, ali ima i kod Bošnjaka. A to moramo promijeniti. I jedni i drugi.

Lijepo je to, ali gdje je taj dijalog. O njemu se priča, ali se dijalog ne vodi, nema koncepta…

- Dovoljno je da se o tome priča. Krenulo je, dakle. I imat ćemo i dijalog. Ali ćete uvijek zbog političkih stvari imati da neko neće, zbog vjerskih stvari… Imat ćete izgovore što neko nešto neće. Za sve je potrebno vrijeme. Ne rješavaju se stvari za dan ili dva.

Ali, recite mi vi, koju ste to tešku, ružnu riječ čuli iz Beograda u posljednjih pet godina. Niste je čuli ni poslije onog u Srebrenici. Zar to nije pomak?! Ništa nam ne treba. Ništa i ne tražimo. Nemamo nikakve sudske procese. Pa zar to nešto ne govori? Govori to da bar neko hoće da napravi neki dobar odnos i na neki normalan način.

Imamo prošlost koja nas opterećuje. I onda gledamo djela, a ne riječi…

- Da, imamo takvu prošlost. I ona nas opterećuje u svakom, a ne samo jednom smjeru. I svakome je svoja muka prevelika, a tuđa premala. A ja se trudim sagledati, biti pošten, razumjeti o čemu mi Bošnjaci govore kada pričaju o Srebrenici. Isto tako bih volio da oni razumiju kada mi pričamo o Prvom i Drugom svjetskom ratu, o drugim stvarima…

Na nivou regiona postoji jedna velika nepravda. Srbija ne priznaje da je genocid počinjen u Srebrenici. To je isto kao i izrugivanje Jasenovcu!

- Mi se ne izrugujemo Srebrenici. Vi pričate o pravnoj terminologiji…

Koja je više puta potvrđena u Tribunalu u Hagu i pred Međunarodnim sudom pravde…

- Dobro. Govorite, dakle, o pravnoj terminologiji. A ja govorim da se niko od nas ne poigrava Srebrenicom. Ako ste to čuli od nekoga ovdje, taj je na marginama! Niste mogli čuti ni od koga iz vlasti da se poigrava, ili čak podstiče različite teorije o tome šta se zbivalo, kako se zbivalo u Srebrenici. To ne postoji.

Postoji poštovanje za bošnjačke žrtve, insistiranje na tome, iskreni pijetet prema tome.

Ali, priznanja genocida nema!

- A vi sve vrijeme govorite, insistirate na pravnoj terminologiji…

Naravno! To je faktičko stanje!

- Ma nije istina! Faktičko stanje je da su ljudi poginuli.

Oni su pobijeni! Likvidirani!

- Saslušajte me. Ljudi su mrtvi. Pobijeni su. Da. Faktičko stanje da njihove porodice teško žive i ne mogu se pomiriti s time. To je nenadoknadiv gubitak. To su činjenice. To je faktičko stanje. A pravne činjenice, neka o njima drugi donose odluku, kako hoće i šta hoće. Naše je da pokažemo pijetet i iskreno saosjećanje u nadi da se takvo nešto više nikada neće ponoviti.

Ali i u nadi da se više nikada neće ponoviti i to - a naglašavam najjasnije što mogu da ovime što ću reći ne izjednačavam - vađenje očiju Srbinu Iliću nedaleko od Srebrenice, koga su zaklali pred 20 svjedoka. I za to niko nikada nije odgovarao.

I to se desilo i to se treba znati. A ponavljam, time ne želim izjednačiti tu i brojne druge situacije, s ubistvom oko 8.000 Srebreničana. Samo vam kažem da je važno da se zna i to i da svi budu fer kako bi se na isti način iskazao pijetet.

Neutralnost Srbije je jedino što je moguće

Koliko ova najavljena deklaracija govori o tome. Je li termin “opstanak Srba” prejak? Zar to prijeti nestanak Srba?

- Ma ne! Ne govorimo o tome! Govorimo o opstanku srpskog nacionalnog identiteta. Mi gubimo jezik. Danas u Hrvatskoj, prema njihovom popisu, u kojem veliki broj ljudi ne smije da se izjasni kao Srbi, imamo 186.000 Srba, a od toga njih 55.000 govori srpski. A kojim jezikom govore ostalih 131.000? Nama nestaje ćirilica! Nikoga to ne ugrožava, ljudi! Samo hoćemo da sačuvamo svoj nacionalni identitet.

To, dakle, nije novi memorandum?

- Ma kakvi! Ne znaju lokalne budale šta da rade, pa moraju pričati nešto. Stalno govorim: Ljudi, kažite mi šta je sporno u zaštiti jezika i pisma i kulturnog identiteta?!

Posljednji put kada smo imali ovakvo “okupljanje” nastao je Memorandum. Gadno iskustvo!

- Ma pustite iskustvo! Kažite mi, u posljednjih, eto, pet godina, koju sam vam negativnu stvar uradio. Nemate je!

Imam Dodika i njegovo djelovanje i izjave. On je radio na približavanju BiH NATO-u, glasao je za Zakon o Oružanim snagama BiH i za član 84. koji kaže da će BiH ući u NATO. A sada se poziva na vojnu neutralnost Srbije i hoće takvu politiku u BiH. Dakle, uvlači Vas…

- Nisam znao da je izglasan takav zakon. Poštujem stavove RS i nisam doživio da nas on “vuče”, kako kažete. Ali, neutralnost Srbije je jedino što je moguće i opravdano, poslije svega što smo doživjeli 1999. godine. Da li će neke nove generacije nešto drugo raditi, to ćemo vidjeti. Ovo što govorim ne znači da ne trebamo imati dobre odnose ne samo sa NATO-om nego i sa svima drugima.

Ne palim se na priče o atentatu

Je li tačno da su ljudi koji su imali plan da ubiju Milu Đukanovića planirali i Vašu likvidaciju? Navodno, i Vama su dostavljeni dokazi i među njima su i najave “Poslije Mile, likvidiramo i Vučića”.

- Naše službe imale su određene informacije i podijelili smo ih sa službama u regionu. Postupili smo vrlo profesionalno i mislim da su, zahvaljujući ozbiljnom i temeljnom radu naše službe, razriješeni određeni slučajevi. To je sve što mogu da kažem.

Inače, ne palim se na te priče o atentatu. Za mene su to gluposti i priče za malu djecu. Ali, to u ovoj zemlji nije ništa novo. Niti je počelo jučer. Mi sjedimo u Predsjedništvu Srbije. Tu blizu su 1903. izvršili atentat na Aleksandra Obrenovića i Dragu Mašin. Bacali su ih nekih 100 metara odavde gdje mi sjedimo. Pa do Zorana Đinđića 2003.

Mi Srbi smo hrabar i postojan narod. Ali, nismo u stanju da poštujemo svoje pretke. Vidite to i po odnosu prema spomeniku knezu Mihailu. Omladina ovdje kaže da će se naći - kod konja. U Hrvatskoj to nećete čuti. Imaju i oni svoj spomenik. I mnogo je veći njihov nego naš konj, ali oni nikad neće reći da se nalaze kod konja, nego kod Bana.

Nećete mi, dakle, reći je li tačno da ste nakon Đukanovića trebali Vi biti na redu?

- Rekao sam sve što sam mogao.

Srbija i ruske igre u regionu

Brine li Vas što se Srbija malo često nalazi u ulozi poligona i aktera ruskih destabilizirajućih igara na Balkanu? Imamo slučaj s Crnom Gorom, ali i s Makedonijom…

- Veoma sam ponosan na činjenicu da je Srbija nezavisna i suverena zemlja. I nije meni niko rekao kako ću da se ponašam i po pitanju BiH, već su to zaključci naših državnih organa, u čemu sam dobrim dijelom učestvovao. Dakle, to je naša politika. I ne samo ta nego i svaka druga.

Kao što je naša politika da nemamo aspiracija za ulazak u vojne saveze. To je naša politika. Jeste teška, ali je naša.

Učen sam da vraćam, ali sam se oslobodio toga

- Potičem iz familije koja je od ustaša mnogo stradala. Brojni su pobijeni Vučići, Kunovci, kako je djevojačko prezime majke. Puno je članova pobijeno i s očeve i majčine strane. Moja me baka učila šta smo mi preživjeli, šta su nam uradili.

Pa sam se ja potukao u Bugojnu, zbog nekih riječi. Izudin Kapetan je mene i malog Šerifa hapsio zbog toga. Pa nas je potom pustio kad je vidio da može doći do međunacionalnog skandala… Davno je to bilo, a učen sam da vraćam nešto što se nama dogodilo. Danas mislim da ne trebam bilo kome bilo šta vraćati, niti da bilo ko to treba raditi. Jedino što trebamo vratiti je nada u normalnost i budućnost. Oslobodio sam se, dakle, tog učenja i mislim da se toga trebaju osloboditi svi. Nadam se da će se to i desiti.

I sad, kad vidim da je nešto stiglo iz Hrvatske, sebi kažem da prešutim. Jer, uvijek mi neko može prigovoriti da ja “nešto vraćam”. Uprkos tome što su nam 1992. Hrvati ponovo spalili sve kuće Vučića u Čipuljićima kod Bugojna. Nekakva Vukovarska Garava, kako su je nazvali, došla je i to uradila. Nisu to uradili Bošnjaci. Oni su poslije preuzeli kontrolu nad tom teritorijom. Moje porodično iskustvo, dakle, jeste da nam je u svakom ratu sve pobijeno i spaljeno. I kada bih ja o tome govorio stalno, insistirao na tome, gdje bi nas to vodilo - kaže Vučić.

Kosovo i Republika Srpska

Je li moguća teoretska opcija da Srbija gubitak Kosova „kompenzira” entitetom RS?

- Prvo, kada neko govori da je Srbija izgubila Kosovo, griješi. Sa Srbijom se razgovara o Kosovu. Oni koji na dnevnom nivou pričaju tu priču, nemaju uporišta u realnosti. Da imaju, ne bi dolazili na razgovore u Beograd. Oni (Kosovo, op. a.) nisu u Ujedinjenim nacijama, UNESCO-u, brojnim međunarodnim organizacijama… Tako da… o tom potom!

Na početku ovog razgovora rekao sam, i to za mene nije bila floskula niti fraza. Obično, političari kada govore o poštivanju teritorijalnog integriteta, govore to jer neko takvo nešto želi čuti. A njima ne znači ništa. E, meni znači. Ima smisla. Ima i posljedice. Apsolutno sam svjestan, kao što znam da za mene takva priča ima negativne posljedice ovdje u Srbiji.

Bilo je ljudi koji su me pitali da li se ja šalim kada govorim o BiH. Uvijek kažem da sam smrtno ozbiljan. I bilo je situacija da neki odmahuju rukom i kažu: Samo da mi dočekamo priliku.

A ja onda pitam: I? Šta ćemo onda? Opet da ratujemo? Svi sa svima? Čak su mi govorili da je nas - Srbija i RS - osam miliona. A njih, dakle Bošnjaka, maksimalno dva miliona. Mi, dakle, jači. A isto sam čuo i od nekih Bošnjaka u BiH koji kažu: Nas je milion i po - dva, Srba u RS oko milion, mi jači…

Šta vam je, ljudi? O čemu pričate?! Nije nas nedavno iskustvo ništa naučilo? Bilo nas je 22 miliona u bivšoj Jugoslaviji. Sada nas je jedva 18 sve skupa. A trebalo nas je biti više od 22 miliona.

Dakle, da odgovorim na vaše pitanje, mada sam bio jasan i na početku. Poštujemo integritet BiH. Tačka!