O gorućim temama na bh. političkoj i regionalnoj sceni, ekskluzivno za portal narod.ba govori bosanskohercegovački novinar, kolumnista, nekadašnji voditelj političkog magazina 60 minuta i bivši urednik Federalne televizije, kandidat za člana Predsjedništva ispred SDP-a na izborima 2014. godine g-din Bakir Hadžiomerović.

Poštovani g-dine Hadžiomerović, situacija u BiH, može se reći da je pomalo žizofrena u posljednje vrijeme. Ništa se ne dešava što bi dalo građanima bilo kakvu nadu da će se u narednih godinu – dvije dana nešto značajno desiti što bi poboljšalo životno stanje građana. Kako Vi cijenite trenutnu političku situaciju, te da li mislite, da u BiH, uzimajući obzir na činjenično “bolesno” stanje, uopšte postoji dugoročno rješenje koje će od ove zemlje napraviti jednu normalnu, funkcionalnu, demokratsku državu?

Ne bih se složio s Vama da se ništa ne dešava. Naprotiv! Sve što se dešava na političkom planu posljednjih godina garancija je i dokaz naše društvene propasti. Umjesto kreiranja društva šanse i nade, ovdje se uporno promovira očaj i beznađe. Svakako da vladajuće stranke snose najveću odgovornost za takvo stanje. Povratak u prošlost i forsiranje tema koje nas dovode u stalne sukobe i verbalna pljuvanja postali su zapravo jedina platforma na kojoj “jašu” ovdašnji političari.

Prošlo je skoro četvrt stoljeća od rata, a političari i danas, u nedostatku vlastite vizije, govore o nekakvom novom dijalogu među narodima. Kakav dijalog, kakvi bakrači? Neka konačno počnu raditi za dobro građana ove zemlje, da nam bude dobro svima a ne samo njima. Međutim, bojim se da oni nemaju pojma o tome kako da ovu zemlju ekonomski oporave, da zaposle onih lažno – predizbornih 100 hiljada ljudi.

Na toj su laži dobili prošle izbore i, logično, tu su epsku laž nastavili primjenjivati i u narednim godinama kroz razne statističke prevare, autoputeve koje samo mi ne primjećujemo, vodu koje nemamo, zdravstvo što je u rukama jedne od najgorih studentica u historiji sarajevskog Medicinskog fakulteta… Zato je jedino rješenje i izlaz iz ove beznadežne situacije oktobar naredne godine. Tada će građani ponovo imati priliku da odluče hoće li vjerovati vlastitim očima ili prevarama kriminalno-nacionalnih lidera.

Predsjedavajući Vijeća ministara g-din Denis Zvizdić, kao i bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović, u posljednje vrijeme uvjeravaju građane kako se masovno otvaraju radna mjesta, kako se lažno obećanje od 100 hiljada radnih mjesta ispunjava zamišljenom dinamikom, te kako je zapravo ovo Vijeće ministara najproduktivnije i najuspješnije kada je evropski put BiH u pitanju. Na drugoj strani imamo CCI koji je jučer dao opsežnu analizu, u kojoj se navodi da ovo Vijeće ministara nije ispunilo ni 4 % zacrtanog, te kako bi im zapravo trebala 3 mandata da urade zacrtani plan od jedne godine. Kako Vi komentarišete ove konfiktne i potpuno različite analize stanja?

O jadnom radu državne vlade sve je rekao CCI u svom izvještaju i tu je zbilja suvišno bilo šta dodavati. Nažalost, Zvizdićevo Vijeće ministara gore je i neefikasnije čak i od onog prvog postdejetonskog sa Harisom Silajdžićem, Borom Bosićem i Nevenom Tomićem, koje je, pod oružanom zaštitom SFOR-a i IPTF-a sastančilo u Lukavici, u okupiranoj zgradi Elektrotehničkog fakulteta.

Da ima imalo morala, kao što očigledno nema, da ima imalo političke odgovornosti, s kojom se ni u putu nije sreo, taj Zvizdić bi odavno sam podnio ostavku. Pa taj SDA-ov ublehaš nema podršku ni u državnom parlamentu za posao kojim se bavi, a poznato je kako to rješavaju civlizirani političari u uređenim državama…Ali jok, on je odlučio hajcati do kraja i ovu državu bukvalno strmoglaviti u kanal. Uvijek je to tako sa SDA-ovim kadrovima. I Zvizdić tu nije nikakav izuzetak. Zato ga Izetbegović i voli-nesposoban, a šefu odan.

U posljednjih godinu dana, skoro cijela opozicija je preuzela tezu koja se od pojedinih političara plasira već 6-7 godina, kako SDA pravi društvo za pet porodica. Iako se deklarativno oni zalažu i javno pričaju o društvu jednakih šansi, vrlo je jasno da to nije tako. Banalni primjer je VIP loža u Begovoj džamiji za vrijeme klanjana Kurban –bajrama, u kojoj su sjedili Denis Zvizdić, Izetbegović i Novalić, sve kadrovi SDA? Šta Vi mislite o tome?

Prije nego odgovorim na to pitanje, upitao bih vas, da li se onaj VIP prostor u Begovoj džamiji može podvesti pod “paradžemat”? Iskreno, bih bio sretan kad bi ovo bila šala, ali nažalost Islamska zajednica BiH je tim potpuno nepotrebnim protežiranjem trojice nesposobnih i odnarodovanih političkih moćnika ( i, zajedno s njima, onih odabranih familija koje ste pomenuli u Vašem pitanju) sama sebi nanijela ogromnu štetu. I, što je još gore, ponizila je sve druge džematlije u Begovoj džamiji.

Iako ne pamtim da se ikad ranije nešto slično dogodilo, mene VIP, iskreno, nije iznenadio. Jer podrška koju vrh Islamske zajednice već duže od dvije decenije otvoreno isporučuje SDA-u nema nikakve veze s vjerom, već samo s politikom i privilegijama koje iz te ljubavi pune interesa proizlaze. Jer kada vjerski velikostojnici pred izbore govore o jedinstvu, onda SDA za stranački slogan uzme parolu “U jedinstvu je snaga”. Kada se u hutbama poručuje da “narod sam odluči za koga da glasa”, SDA promovira slogan da “Narod zna”…

Baš me zanima kakvu će strategiju i koordinaciju smisliti za slijedeće izbore. U tom kontekstu, siguran sam da mješovite komisije i propagandni timovi već naporno rade na tome kako da se SDA-u osiguraju nove četiri godine pljačkaške i pogubne vlasti, a džamijski VIP tretman je samo nagovještaj tog slavnog puta. Meni se najprimjerenijim u ovom trenutku čini slogan: “ZA ekipu u VIP-u”.

Prije par dana su Nermin Nikšić i Željko Komšić najavili neku vrstu “prvog koraka” ujedinjenja ljevica? Da li vjerujete u tu ljevicu, te da li će se tom ujedinjenu pridružiti i Naša stranka i Građanski savez? Da li smatrate da se sve njihove razlike mogu prevazići, kada se uzme u obzir, da osim kod lidera SDP-a, koji se objektivno pokazao kao demokratski nastrojen, vlada neka vrsta “zlatkovog sindroma”? Kako Vi cijenite tu situaciju?

Pripadam onoj vrsti ljevičara koji smatraju da bez ujedinjenog i zajedničkog nastupa, ne samo ljevice, već svih građanskih snaga, SDA nikada neće biti uklonjena s vlasti, a samim tim neće biti ni budućnosti za ovu zemlju. I u tom smislu nisu važne samo političke stranke poput SDP-a, DF, GS ili Naše stranke. Njihova saradnja bi se valjda morala podrazumijevati, pa od toga ne treba praviti veliku medijsku priču za narodne mase. Jer, ako lideri ove četiri stranke nisu u stanju da, uz kafu, za 10 minuta, dogovore zajednički put i otpor projektu stvaranja begovata na ovim prostorima, onda su, kako se kaže, “džaba krečili”.

Radi ostvarenja tog cilja moraju se uključiti bukvalno sve antinacionalističke, antifašističke, može, eto, i “antifamilijarne”, raspoložive snage, a ne samo stranački zvaničnici. Uostalom, ujedinjena ljevica mora odgovoriti, ne samo na pitanje s kim neće (a rekli su da neće sa SDA), nego i s kim hoće formirati vlast ukoliko dođu u priliku da je formiraju. Smisao bavljanja politikom i jeste u preuzimanju odgovornosti za državu, a ta odgovornost na ovim našim balkanskim prostorima skoro da i ne postoji ukoliko si u opoziciji. Stoga, otpor SDA-u jeste iznimno važan, ali ne zaboravimo da živimo u takvom ustavnom uređenju gdje vlast niko ne može napraviti samostalno po onoj čuvenoj vertikali, od državnog nivoa, preko entiteta, do kantona…

Međunarodna zajednica će na sljedećim izborima, po starom običaju, tipovat na neku vrstu alternative aktuelnim nacionalističkim politikama. SBB, SDP i DF, kao ključne stranke u FBiH,(izuzev SDA) izjasnili su se da nisu spremni praviti postizbornu koaliciju sa SDA. Šta cijenite kako će proći sljedeći izbori, te kakva je koalicija moguća?

U Republici Srpskoj je stvar, manje-više, jasna. Političke pozicije su podijeljene između Milorada Dodika i grupe stranaka okupljenih oko Saveza za promjene. Mislim da će Dodik izgubiti naredne izbore jer je ekonomski potpuno uništio taj bh. entitet, a više se nema odakle ukrasti novac za kupovinu glasova. Znam da možda zvuči i pretenciozno, ali Dodik je gotov!

S druge strane, ozbiljne prognoze govore da se nijedna buduća vlast na državnom i federalnom nivou najvjerovatnije neće moći napraviti bez HDZ-a. Dragan Čović je kroz HNS do te mjere razorio svoju opoziciju da nije realno očekivati da ga neko značajnije ugrozi u onim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje većinski živi hrvatski narod. Pa i Ćane Primorac se na kraju priklonio Čoviću. To su naprosto činjenice i potpuno je nevažno šta ja mislim o tome, da li je to dobro ili loše za bh. Hrvate.

I ovo posljednje višednevno, nesumnjivo antibosanskohercegovačko, smucanje hrvatskog premijera Andreja Plankovića po BiH svakako nije bilo u funkciji, kako se to želi medijski prikazati, poboljšanja uvjeta u kojim bh. Hrvati žive, već isključivo kao generalna proba kampanje HDZ-a BiH za naredne izbore. Pozicija koju Čović trenutno uživa osigurava mu da bude potpuno relaksiran, te da, s vremena na vrijeme, neprimjerenom retorikom uzburka nacionalističke strasti od kojih HDZ-ovi dužnosnici itekako lijepo žive i pritom ne rade apsolutno ništa korisno za ljude koji su im osigurali te fotelje i pripadajuće kraljevske privilegije.

Sve je to duboko pogrešno ali, kao što rekoh, bez Čovića se najvjerovatnije neće moći. Stoga, ljevica mora imati spreman plan za pregovore s Čovićem ukoliko od SDA želi preuzeti vlast. On će im tražiti isto ono što mu SDA svaki put bjanko osigura, a to su baš sve raspoložive tzv. “hrvatske pozicije”, od ministara u vladama do portira u javnim preduzećima. Od vještine pregovaranja lidera ljevice ovisit će da li će Čović ublažiti vlastite tvrde stavove koji su u potpunom neskladu sa temeljnim vrijednostima socijaldemokratije i multietničkim karakterom građanskog koncepta društva uopće, te da li će budućim partnerima u vlasti isporučiti poneku ministarsku, ili poziciju zamjenika ministra na državnom nivou.

Stoga smatram da se već sada tom problem odgovorno mora pristupiti i započeti razgovore. U suprotnom, nakon izbora bi mogla nastupiti ozbiljna institucionalna kriza, neka nova “hrvatska samouprava” po uzoru na onu Jelavićevu, koju može riješiti samo državno pravosuđe. Međutim, u slučaju Dodikovog državnog udara sa referendumom uvjerili smo se da je pravosuđe nesposobno da takve krize rješava i zato se na njih ni slučajno ne treba oslanjati.

Što se tiče odnosa sa SBB-om, ne zaboravimo da je Radončićeva stranka od svog nastanka po pravilu ostvarivala znatno bolje rezultate na općim, nego na lokalnim izborima. Stoga predviđam da će se SBB i u oktobru 2018. ponovo naći u poziciji u kojoj je i danas. A to je da se bez njih vlast ne može formirati. Naravno, i to je jedno od pitanja na koje ljevica mora dati odgovor ukoliko želi biti vjerodostojna i uvjerljiva, a ne populistički nabrijana što je, nažalost, osnovni politički kredo jednog od njenih lidera.

U zadnje vrijeme vrlo se otvoreno spominje mogućnost da se izbori ne održe, odnosno da ukoliko se održe, neće biti moguće implementirati njihove rezultate, uzimajući u obzir da je Ustavni Sud donio Odluku prema kojoj su one Odredbe koje se odnose na popunjavanje Doma naroda Federacije proglašene neustavne. Danas je Dragan Čović iznio upravo ovu tvrdnju. Šta Vi predviđate da će se po ovom pitanju desiti? Da li će se izborni rezultati implementirati, te ukoliko neće šta se de facto može desiti sa državom? Da li mislite da će OHR reagirati u takvom slučaju, te ukoliko reaguje, na šta sve to može rezultirati, posebno kada se uzme u obzir mnogo drugačije geopolitičke ali i regionalne okolnosti nego kakve su bile 2010. godine kada je OHR de facto potvrdio Vladu Federacije?

U vanrednim situacijama, od ovakvog OHR-a, kao i od pravosuđa u slučaju Dodikovog referenduma, ništa korisno ne treba očekivati. Procjenjujem da će se izbori održati pod istim uvjetima kao i prošli, te da nikakvih izmjena tu neće biti. I Čović je svjestan toga, ali je lukavo odlučio da ovim upornim najavljivanjem izmjena Izbornog zakona prije vremena “zakuca” predizbornu kampanju i HDZ-u unaprijed osigura uvjerljivu pobjedu. Teoretski je moguće da bi Izetbegović u svojoj smušenosti, nedosljednosti i hroničnoj nesposobnosti mogao i ispuniti Čovićeve želje, ali bi to onda predstavljalo veleizdaju od koje ga ne bi spasio ni onaj tragikomični VIP status u Begovoj džamiji.

Zato mislim da se u izbornom zakonu ništa neće promijeniti i da će izbori biti održani u planiranom i zakonom propisanom terminu. Ipak, više sam zabrinut šta bi se moglo događati prije i nakon izbora ukoliko ujedinjena ljevica odluči da u borbu za Predsjedništvo BiH isturi samo hrvatskog kandidata. To bi, po mom mišljenju i bez obzira na Čovićevu destruktivnu i nacionalističku politiku, bio pogrešan potez i pucanj u budućnost ove zemlje. Osim što bi prouzrokovala krizu sa nesagledivim posljedicama, takva odluka stranaka ljevice mogla bi da znači samo dvije stvari: Ili da u svojevrsnom talačkom odnosu ispunjavaju želje jednog provaljenog populiste i nesposobnog neradnika. Ili da se plaše izbornog obračuna sa SDA na, uvjetno kazano, njihovom terenu.

Kako cijenite izjave regionalnih lidera, kao i Sebastiana Kurza o rastućem islamskom radikalizmu u BiH? Da li ima istine u njihovim tvrdnjama ili smo neka vrsta “žrtve” nekih većih političkih igara?

Zaista ne znam šta je rukovodilo Kurza da u ovim opasnim vremenima plasira jednu takvu izjavu. S obzirom na to da je ona duboko pogrešna, uvredljiva i, konačno, netačna, ta izjava je proizvela opravdan bijes i ogorčenost kod većine ljudi u BiH, bez obzira na naša privatna životna opredjeljenja i stavove. Osim toga, Kurz je svojom tragičnom glupošću dao povod za divljanje svim onim fašistima koji ispod marame na glavi žene vide eksplozivnu napravu. Sramota je za austrijski narod, koji ima povijesna i proživljena iskustva sa fašizmom, da im jedan tako nedovršen i ograničen lik obavlja tako značajnu državnu funkciju.

Ali meni osobno nije toliki problem u nesretnom Kurzu jer raznih kurza ima na sve strane, koliko je problemično i opasno ovo što mjesecima radi predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, te pojedini zagrebački mediji kojim se u Bosni i Hercegovini prikazuju teroristi opasani bombama sa odsječenim glavama u šakama…Ta zaista užasna propaganda ima samo jedan cilj, a to je izvršiti dodatni medijski pritisak uoči izricanja prevosnažne presude u Hagu onoj poznatoj zločinačkoj šestorki.

Kolinda se tako, u svojoj nacionalističkoj dokolici i zapuštenosti vlastitog dvorišta zaprljanog fašističkim simbolima, natovarila nama na kosti i pokušava nas “isilizirati” do te mjere da nas sutra komotno hapse i privode čim pređemo bh. granicu. Žena koja tako opsesivno mrzi, a Kolinda mrzi iz dna duše i u skladu sa, kako ona kaže, “starim hrvatskim pozdravom ZDS”, ne zaslužuje ništa drugo osim prezira.

Da li imate političke ambicije na sljedećim izborima?

Hvala lijepo, ne pada mi na pamet.