BIH

Slovenac Diego de Brea režira „Kralja Lira“ u NPS-u: Kraj je u životu najveći spas

A. Kuburović. De Brea: Šekspir je higijena ovog svijeta

Piše: Razgovarala

15.9.2017

Razgovarala: Edina BAKIĆ 

Ugledni slovenski reditelj Diego de Brea, veliki mag teatra, prije nekoliko dana stigao je u Sarajevo, gdje će u Narodnom pozorištu režirati Šekspirovog (Shakespear) „Kralja Lira“.

Premijera predstave planirana je za kraj oktobra 2017. godine i njom će ujedno Drama NPS-a otvoriti novu umjetničku sezonu. Predstava će biti realizirana u koprodukciji Narodnog pozorišta i Internacionalnog teatarskog festivala MESS, a uloga Kralja Lira povjerena je prvaku Drame i v. d. direktora ove teatarske kuće Izudinu Bajroviću.

De Brea je režirao brojne predstave koje su igrane u regiji, ali i svijetu, a između ostalog, ističu se „Julije Cezar“, „Gorski vijenac“, „Kraljica Margot“...

Pravi izbor

U intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je o gostovanju u bh. prijestonici, saradnji s umjetnicima iz naše zemlje, društvenom sistemu, a otkrio nam je koja će opera ove godine nastati u njegovoj režiji.  

- Imamo kvalitetan ansambl, koji može ući u antologijsku priču „Kralja Lira“, koja je veoma zahtjevna i kompleksna – govori De Brea.

Naslovna uloga pripala je Bajroviću. Inače, imate li visoke kriterije pri odabiru glumaca?

- Podjela je uvijek najvažnija stvar i ako ne bismo imali Bajrovića, uopće, vjerujte mi, ne bismo razmišljali o kralju Liru. Uvijek je ta uloga mistificirana i dodjeljuje se čovjeku koji može da je iznese. Zato mislim da je izbor pravi, jer je Izudin vrhunski glumac i u top-formi. Nema potrebe biti opterećen s tim da je ovo njemu neki poklon, jer „Kralj Lir“ je ipak mistificirana uloga.

Prožima li se Šekspirova priča s današnjim vremenom?

- U teatru se uvijek postavlja pitanje je li nešto aktuelno i ima li političke konotacije. Umjetnost ne treba da bude samo to, nego i lijek vremena i života, ona donosi ljepotu. Tekst je toliko kompleksan da sigurno obuhvata sve civilizacijske probleme.

Donosimo priču koja govori o tome da u životu teško zaključujemo stvari, a lagano otvaramo odnose i poslove, zapravo ulazimo u nove priče, a na sve to nam je teško staviti tačku i reći da je završeno. Ustvari, konac ili kraj, kako ga zovemo, je u životu najveći spas, i to znači da poslije noći treba da dođe dan. „Kralj Lir“ je priča o podjeli bogatstva, i opet su pare u pitanju, pare zbog kojih nemamo više prijatelja, pa ni porodicu, nemamo nikoga. U tom trenutku čovjek više nije civilizacijsko biće, nego ulazi u njega ono što je uvijek tu i postojalo, a to je životinja.

Hladna glava

Znači li to da je čovjeku kao individui teško prihvatiti poraz?

- Često kažem da ovaj svijet ne vodi politika, nego finansije, iako nas u suprotno uvjeravaju. Sve to su marionetni sistemi koji u čovjekovom preživljavanju daju ono što mu je potrebno. Sve to znači da je ekonomija iznad svega onog političkog. Onda dolazimo do pitanja na šta sve smo u ovom kapitalizmu pristali za cijenu osjećaja da imamo nešto, ali kod Lira nije pitanje imati, nego biti ili ne biti. Pitanje života, smrti i odlaska su malo tragičnije i teže teme nego teme jednog današnjeg političara koji dolazi i odlazi bez odgovornosti. Lir u jednom trenutku osjeti da je sagorio i da ne može dalje, a to je jedna od najaktuelnijih tema danas. Jedini lijek za cijelo ovo stanje je preokret, ne znam gdje, možda u meditaciji.

Šta Vas posebno fascinira kod Šekspira?

- Najveća fascinacija mi je tragedija koja nastaje na konfliktima i međusobnim odnosima u situaciji gdje se otvara istina, gdje se ne sakrivaju stvari. Baš ti ekstremi koje donosi Šekspir i njegov direktan ulazak u problem bez sakrivanja i otvaranje onog što mi u svom životu sakrivamo je ono što me fascinira. Ovdje je priča obrnuta i glava mora biti hladna da bi srce bar jednom, ako je to moguće, proradilo. Nama je lakše naviknuti se na loše i najlošije nego pokrenuti nešto novo. Jednostavno, mi se bojimo svega što ne znamo, svega što je novo i onoga što ugrožava naš život, ali, ustvari, to je jedini lijek. I sve ovo se prikaže u situacijama kada smo na rubu, poput bolesti, rata, razvoda i slično. Šekspira zanima unutrašnjost čovjeka i njegovo pročišćenje i on u tome vidi rješenja. Sve ovo znači da je Šekspir higijena ovog svijeta.

Najiskrenija je publika u Sarajevu

Gdje je u regionu publika „najoštrija“?

- Najsrdačnija i najiskrenija je ovdje, u Sarajevu. To mi, zapravo, stvara opterećenje i odgovornost. Sve zavisi od toga šta se radi, jer su mentaliteti publike različiti. Svakako, postoje velike razlike, ali su najviše zasnovane na mentalitetu i karakteru. Naprimjer, dešavalo se to da sam u nekim zemljama radio i više ne radim, a u nekim sam radio i još radim, i ovo znači da se često igra po sistemu daj – dam. U Sarajevu, hvala Bogu, nije takav slučaj i vjerujem da će „Kralj Lir“ biti uspješan.

Prvi put u ljubljanskoj operi

- Radit ću u Sloveniji operu „Don Žuan“ i to će biti prvi put da radim u ljubljanskoj operi, zbog čega mi je drago. Ima i drugih projekata koji polako dolaze – govori Diego de Brea.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.