Lajčak u razgovoru s našim dopisnikom u Njujorku: Moramo biti sposobni da tražimo i nađemo kompromis (Foto: Luiz Rampelotto)

Lajčak u razgovoru s našim dopisnikom u Njujorku: Moramo biti sposobni da tražimo i nađemo kompromis (Foto: Luiz Rampelotto)

ESKLUZIVNI INTERVJU

Miroslav Lajčak, predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih naroda: Političari u BiH udaljavaju zemlju od EU jer jedno govore, a drugo rade

Razgovarao: Erol AVDOVIĆ
21.10.2017 23:12
A
A
A

U ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, aktuelni šef slovačke diplomatije Miroslav Lajčak, sada predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (UN), izjavio je kako je ključni element njegovog predsjedavanja ovim najbrojnijim svjetskim tijelom u čijem radu učestvuju 193 zemlje članice UN-a staviti ljude u fokus.  

- Želimo imati i balansirani pristup za sva tri stuba na kojima počiva UN (mir i sigurnost, ljudska prava i razvoj, op. a), jer prioriteti su različiti za različite zemlje i regione - kaže Lajčak, s kojim smo razgovarali u njegovom uredu u Njujorku.

Kad god mogu, pružam svoje bosansko iskustvo

On ističe da je za Balkan i BiH konkretno prioritet članstvo u EU i to kao dio jasne strategije, bez obzira na prijateljstva koje zemlje poput BiH i Srbije razvijaju s Rusijom ili Turskom.

- Takva prijateljstva su sasvim normalna, dok je strategija nešto sasvim drugo - kaže Lajčak.

Iz razgovora s Lajčakom jasno se nameće zaključak kako nema dileme da BiH ima evropsku perspektivu, ali problem su bh. političari koji više deklarativno nego istinski predvode zemlju ka EU, vraćajući je čak nazad na tom putu.

S obzirom na katastrofalno iskustvo s ratom u BiH koji UN niti međunarodna zajednica nisu preventivno spriječili i na vrijeme zaustavili, hoćete li i kako koristiti ta saznanja i svoje bosansko iskustvo u prevenciji i zaustavljanju sukoba na drugim meridijanima?

- Kad god to mogu i kad god to traže od mene, pružam to svoje iskustvo iako po svemu nisam najiskusniji u mom timu (među vanjskim savjetnicima je još jedan bivši visoki predstavnik u BiH Karl Bilt (Carl Bildt), op. a.). Ali, upravo to radimo kad govorimo između sebe u UN-u. U svakom slučaju, naučili smo mnogo kroz lekcije koje smo prošli i nastojimo ih primijeniti pozitivno.

Možete li ustvrditi da su UN i međunarodna zajednica naučili bosanske lekcije ili su ih prihvatili samo djelimično pa ih možda čak odbacuju?

- Znate, svaki slučaj je različit iako su neki generalni principi primjenjivi za sve. Ipak, to (bosansko) iskustvo nismo odbacili. Što je najvažnije, mi ne ignoriramo upozoravajuće signale, kao u Bosni prije 20 i više godina. A važno je i da se odupiremo da ne budemo vođeni dnevnopolitičkim interesom, već da imamo na umu rješenje za problem kao našu dobru namjeru. Da imamo taj krajnje pozitivan prilaz.

Hoćete reći da niste žrtva dnevnopolitičkih interesa?

- Pa, nažalost, niko to ne može tvrditi kad su ti interesi u pitanju. Ono što možemo reći je da, nakon svega što smo naučili, naš prioritet mora biti da zaustavimo rat i sukobe gdje god da se s njima suočavamo. Ali, to ne smije biti samo verbalni prioritet, nego akcija kojom se mora zaustaviti rat. To je ono što nam je činiti. Isto tako, vjerujem da je diplomatski posao utemeljen na dijalogu, uključujući i razgovor s onima s kojima ne dijelite isto mišljenje. Moramo, dakle, biti sposobni da tražimo i nađemo kompromis jer, čak i kad se ne slažemo, mora postojati neki element slaganja.

Balkan je već izrastao u sigurnu zonu

Kreće li se Balkan u tom pravcu? Jesu li balkanski ratovi završeni ili su zbog mnogo neriješenih pitanja ipak mogući neki novi konflikti?

- Balkan je poprilično odmakao od onoga, kako mi ovdje u UN-u definiramo, da bude sigurnosna prijetnja. Balkan je zapravo već izrastao u sigurnu zonu. Danas su balkanske zemlje već snabdjevači sigurnosti, a to je veliko dostignuće. Plus, imate veoma pozitivan razvoj u regionalnoj kooperaciji. No, istina je i da još postoje (otvorena, op. a.) pitanja među zemljama.

Koja su to pitanja? Koje su najveće prepreke?

- Naravno, ako idete od zemlje do zemlje, postoje posebni unutrašnji izazovi, ali ono što je najvažnije jeste da su ti izazovi pokriveni. Očito ja posebno pratim situaciju u BiH, veoma pažljivo. I u vašoj zemlji funkcioniranje države ostaje veliko pitanje. Govorim o funkcioniranju na domaćem, a ne međunarodnom nivou. Ipak, generalno, trend na Balkanu je veoma pozitivan. To treba zahvaliti što sve te zemlje imaju evropsku perspektivu. To je jaka motivacija za te zemlje da se reformiraju, da sarađuju i da usvoje evropske standarde. Ono što bih želio vidjeti je da balkanske zemlje nastave s ovim procesom i da konačno ostvare taj cilj - članstvo u Evropskoj uniji.

Kad već govorimo o Balkanu, bez obzira što je “balkanska ruta” zatvorena, migracija je još važna za region, a postala i centralno pitanje izbornih kampanja u Evropi. Kako to izgleda iz perspektive predsjednika Generalne skupštine UN-a, na čijem ste čelu ove i naredne godine?

- Imigracija je globalni fenomen, za koju je, rekao bih, svako biće na ovoj planeti vezano na neki način. Ili sami dolaze iz zemalja izvorišta migracija ili su stanovnici zemalja u tranzitu, odnosno krajnjeg odredišta, tako da svi imamo neko iskustvo u vezi s tim. Zato i jeste ironija da još nemamo jedinstveni globalni instrument ili normu koja bi se primijenila. Zato se prema migracijama i odnosimo u nacionalnim kapacitetima i u reaktivnom raspoloženju.

Ljutimo se na izbjeglice, a ne razumijevamo ih do kraja?

- Da, u reaktivnom obliku. Moramo, prije svega, priznati da je migracija realnost koja je tu da ostane s nama i da ona neće nikuda nestati. Te fakte trebamo pretvoriti u šansu (priliku) da s tim živimo, pa zato moramo imati ambiciju da ovladamo migracijom i reguliramo je. To je upravo ono što mi radimo ovdje u Generalnoj skupštini, nastojeći da usvojimo globalni dogovor (“global compact”), s ambicijom da ona postane prva globalna platforma za to. To bi, kao i druge UN globalne platforme, trebalo pomoći zemljama da razviju svoje nacionalne strategije i domaće zakonodavstvo koje bi slijedilo iste principe. To bi pomoglo svima, ako uspijemo, a neuspjeh nije opcija. Zato moramo biti proaktivni i oblikovati migratorne tokove, umjesto da na njih nastavimo biti reaktivni kao sada.

Je li to ona “reaktivnost” koja pretpostavlja žičane ograde, ksenofobične prijetnje migrantima, nepoštivanje njihovih ljudskih prava?

- Da, mi reagiramo u nacionalnom kapacitetu na državnom nivou na činjenicu koja se već događa – iako je migracija globalni fenomen, pa zato i treba biti adresirana na globalnom nivou da je svi razumiju.

Vaša globalna strategija je jasna, ali očekujete li da će vas nacionalni lideri u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, čak i u vašoj Slovačkoj, poslušati?

- Ne želim govoriti o individualnim zemljama. Govorim o tome da je migracija realnost i zato moramo shvatiti da je ona globalna po svojoj prirodi, pa nam zato treba svjetska platforma.

Hoće li na koncu nacionalni interesi preovladati?

- Hoću reći da su sve zemlje članice UN-a dio ovog procesa, te da se na tome radi već više od godinu, a možda će potrajati još toliko. Nadam se da ćemo na kraju usvojiti kredibilan dokument jer to naši građani očekuju od nas. Uvjeren sam da je upravo uloga UN-a i Generalne skupštine da osiguraju globalne odgovore na globalna pitanja. Migracija je globalna realnost. Ne možete zatvoriti oči pred nečim što postoji. Ne možete to ignorirati. Zato moramo promijeniti narativ. A trebamo osigurati i uvjete da ljudi budu manje tjerani u migraciju, tako da to postane stvar izbora, a ne stvar prisile. Zato i pazimo na ljudska prava i (pravni) status imigranata dok su u pokretu prema finalnoj destinaciji. Vodimo računa o kriminalnim radnjama poput trgovine ljudima i trgovcima ljudskim robljem.

Šta UN konkretno radi da zaustavi egzodus i etničko čišćenje Rohindža muslimana u Mijanmaru?

- Situacija s Rohindža narodom prevazilazi definiciju migracija, jer govorimo o ljudskoj tragediji i humanitarnoj katastrofi. Na to se tako gleda, pa ovdje želim napomenuti da humanitarne agencije UN-a već uveliko osiguravaju pomoć na terenu i da se i Vijeće sigurnosti bavi tom agendom.

Ali, zar Vas situacija s muslimanima u Mijanmaru ne podsjeća na vrijeme kada je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo oko 70 rezolucija o Bosni, pa ipak se na kraju ništa nije dogodilo, a etničko čišćenje i genocid nisu zaustavljeni?

- Ne bih rekao da se ništa nije dogodilo. Znate da, ako ne stavimo neko pitanje na dnevni red Vijeća sigurnosti, ne možemo očekivati rješenje. Vijeće sigurnosti sada radi na tome (situacija u Mijanmaru, op. a.). Prije nekoliko dana Kofi Anan (Annan - bivši generalni sekretar UN-a) je prezentirao svoj izvještaj, također podsekretar UN-a za politička pitanja Džefri Feltman (Jeffrey) se vratio sa svojim opservacijama iz Mijanmara, a i druge aktivnosti su u toku.

Mijanmar je na dnevnom redu Generalne skupštine (za ljudska prava) i, naravno, sada je do zemalja članica UN-a da to dovedu pred Generalnu skupštinu. UN sistem je fokusiran na davanje pomoći za stotine hiljada ljudi koji su natjerani da bježe. Generalni sekretar UN-a je veoma jasno govorio o tome. Mi, znači, trebamo instrument - rezoluciju Vijeća sigurnosti, iako znamo iz historije da rezolucije same po sebi neće zaustaviti stradanje.

Kao u Bosni devedesetih godina minulog stoljeća?

- Da. Zato je sljedeći korak da se sve to realizira na terenu.

Region u cjelini ide naprijed

Koliko smatrate ozbiljnim strahove nekih evropskih lidera poput hrvatske predsjednice (Kolinda Grabar-Kitarović) ili njenog češkog kolege (Miloš Zeman) ili drugih koji tvrde da BiH postaje moguće prebivalište za više hiljada nasilnih ekstremista? Imate li Vi informacije o tome?

- Znate, ja sam pristrasan prema vašoj zemlji. Bosna i Hercegovina je postala dio mog života i nije nikakva tajna da mnogo volim Bosnu. Činjenica je ipak da zemlja ne ide naprijed brzinom kojom bi mogla, kao što to ljudi zaslužuju. BiH je među onima koji snabdijevaju strane borce i taj fenomen je tu. Ali, isto tako je i fakt da je u ovom času zemlja u miru i da ima evropsku perspektivu. Bh. lideri, pak, iznijeli su mnoga javna obećanja da će implementirati tu perspektivu.

Ali, isto tako postoji ogromni jaz između obećanja bh. političara i ispunjenja onog što se obećava strancima, a posebno građanima na izborima. Šta je onda realnost?

- Moje lično iskustvo je da vi možete biti uspješni kad učinite vašu evropsku perspektivu vašim prioritetom broj jedan. Ali ne samo verbalno, već kad isto tako poduzmete konkretne korake i akciju. Svaka rečenica koju kažete, svaki akt koji usvojite - treba mjeriti kroz tu evropsku optiku. Treba sagledati koliko vam to pomaže da se približite tom cilju. To se treba događati u BiH. Ne možemo tolerirati situaciju da političari govore o evropskoj perspektivi, a da njihovi stvarni koraci ustvari udaljavaju zemlju od EU perspektive. Zato je do ljudi (građana BiH), jer BiH je demokratska zemlja, imala je već seriju demokratskih izbora koji su ispunili standard da se smatraju takvima. Samo ljudi u BiH mogu držati svoje političare za riječ.

Je li to uopće moguće?

- Pa mi smo vidjeli da je to moguće, jer region u cjelini ide naprijed. Pogledajte Crnu Goru, Srbija je veoma ozbiljna, a sada i Makedonija s novom vladom pravi istinske iskorake ka tom cilju. To, dakle, nije nikakva fikcija, već realnost, bazirana na vašem učinku prvenstveno.

Ž5 = Mogu li ljudi baš samo na izborima učiniti svoje političare odgovornima ili trebaju izaći na ulice ako ne mogu napraviti preokret putem glasačkih kutija?

- Nije samo pitanje izbora. Bitno je da u zemlji postoji atmosfera i obaveza je da političari poštuju svoju riječ. Ustvari, građani to od njih trebaju tražiti ne samo na dan izbora već svakodnevno i reagirati na to ako vide da institucije ne rade kako treba.

Trebaju li protestirati, izaći na ulice?

- Nisam ja pristalica protesta i takvog izlaska na ulice. Mislim da postoji mnogo drugih načina - putem građanskog društva i medija treba tražiti svoja prava. Treba tu i bolja komunikacija između politike i društva. To je veoma bitno.

Mislite da sve to sada ne postoji?

- Ne govorim da ne postoji, ali očigledno zemlja ne napreduje tako brzo koliko bi mogla i koliko bi trebala. Postoji, znači, niz civiliziranih načina komunikacije i interakcije. Ljudi u BiH vjeruju u EU, čemu je dokaz da nema nijednog drugog pitanja kao što je evropska perspektiva u BiH, što sam i sam vidio, koja uživa toliku podršku stanovništva. Zato ljudi i trebaju stalno tražiti od svojih zastupnika i političara da zemlju vode ka ispunjenu tog cilja.

  

Radikalizacija i siromaštvo

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš (Guterres) navodi da se zbog Mijanmara suočavamo s moguće novim valom radikalizma. U kakav kontekst se to može staviti?

- Radikalizacija je životna činjenica u mnogim dijelovima svijeta nakon ovakvih stradanja. Ona nalazi plodno tlo upravo u zonama konflikta, pa se ljudi tamo nastoje radikalizirati. Nažalost, najranjiviji su mladi ljudi. Tačno je da se moramo boriti protiv radikalizacije, ali najbolji način je da se ljudima ponudi bolja opcija, bolje obrazovanje i egzistencija. Valja ponuditi poslove mladim ljudima, jer bez te perspektive - da imate pristojan posao i plaću, vi ste veoma laka meta radikala.

Nema dileme da je ispravno biti tamo gdje je ostatak Evrope i gdje su svi vaši susjedi

Jesu li bh. političari na vlasti krivi za sigurnosni vakuum u koji sve više ulijeću Putinova Rusija i Erdoanova Turska, koje sa sobom ne nose evropske standarde i poštivanje ljudskih prava? Mogu li Moskva i Ankara ponuditi drugačiju alternativu za nas, o čemu je bilo riječi ovdje, u Vijeću sigurnosti UN-a, tokom rasprava o BiH?

- Ne zaboravite da sam sada predsjednik Generalne skupštine UN-a (vodi brigu o svim zemljama članicama UN-a podjednako, op. a.). Normalno je da zemlje razvijaju prijateljstvo s mnogo različitih država. Strategijska orijentacija je ipak nešto drugo. Bosanski političari su sasvim načisto da je njihova strategijska orijentacija EU. BiH je evropska zemlja i dio regiona koji se kreće u tom smjeru. Pa zato nema dileme da je ispravno biti tamo gdje je ostatak Evrope i gdje su svi vaši susjedi. Na koncu, to je odluka naroda, ali opet naglašavam da bi članstvo u EU trebalo uživati najveću moguću podršku svih, tako da ovo (prijateljstvo s Rusijom i Turskom, op. a.) ne bih stavljao u dvije kontradikcije. Dobro je da BiH ne bude izolirana. Niko ipak nije doveo u pitanje evropsku perspektivu i EU orijentaciju BiH. To je, dakako, u rukama političara u BiH.


Lajčak: Pristrasan sam prema Bosni i Hercegovini (Foto: Brenden Varma)