ieng: Oštra osuda produženog negiranja zločina

ieng: Oštra osuda produženog negiranja zločina

EKSKLUZIV

Adama Dieng, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a: Pravda koja je stigla Mladića može povesti ka pomirenju

Razgovarao: Erol AVDOVIĆ
26.11.2017 19:17
A
A
A

Specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih naroda za prevenciju genocida Adama Dieng u ekskluzivnom razgovoru sa stalnim dopisnikom “Dnevnog avaza” u Njujorku, nakon izricanja presude Ratku Mladiću, izrazio je zadovoljstvo kaznom doživotnog zatvora komandantu Vojske RS.

Patnja žrtava

Dieng smatra da je dan izricanja ove presude historijski, jer “presuda šalje jasnu poruku da se niko i nigdje ne može sakriti od pravde”, a da nakon pravde koja je stigla i Mladića kultura nekažnjivosti više nema svoje uporište na Balkanu.

Ovaj poznati međunarodni pravnik, bivši registrator UN-ovog Tribunala za ratne zločine u Ruandi i glavni sudija Ustavnog suda u Senegalu, za „Avaz” poručuje da UN čvrsto i solidarno stoji uz žrtve Mladićevih zločina, te odaje počast njihovom žrtvovanju i salutira njihovoj hrabrosti.

- Pravda koja je stigla Mladića može povesti ka istinskom i dugoročnom pomirenju – poruka je Dienga, koji je oštro osudio produženo negiranje zločina, ističući da samo sudska pravda ne može voditi ka pomirenju ako se tog posla ne prihvate svi bez negiranja historijske istine i sudskih fakata.

Ipak, šta kažete na primjedbe da je zakasnjela pravda donekle negiranje pravde? Haški tribunal za bivšu Jugoslaviju je, čini se, bio prespor, radio je skoro 25 godina?

- Ova presuda donosi pravdu onima koji su propatili zbog grozote zločina koje je počinio Ratko Mladić. Nažalost, ništa ne može izbrisati horore prošlosti, ali bosanske žrtve sada mogu biti zadovoljne znajući da će se Mladić suočiti s kaznom koja odgovara zločinima koje je počinio. Ova presuda, međutim, donosi žrtvama samo neke mjere obeštećenja, kako bi one krenule naprijed sa svojim životima. Sudsko procesuiranje, čak i kad je zakasnjelo, prepoznaje patnju žrtava i njihovih porodica i doprinosi obnovi nekog digniteta ili integriteta koji je izgubljen ili teško oštećen.

Važan korak

Jeste li zadovoljni doprinosom Haškog tribunala procesu pomirenja u BiH?

 - Već sam izrazio zadovoljstvo ovom presudom Haškog tribunala Ratku Mladiću, jer ona šalje jasnu poruku da nema mjesta za nekažnjivost i da će pravda pobijediti. Odgovornost za zločine ne odnosi se samo na prošlost već isto tako i na budućnost. Odgovornost se sastoji i od kritičke komponente - sprečavanja i to je isto tako važan korak na putu pomirenja u budućnosti.

U regionu u kojem vidimo negiranje nekih od najzvjerskijih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca samo sudska pravda neće dovesti do pomirenja. Ali, ne može biti istinskog pomirenja bez pravde. Nadam se da će ova presuda, kao i prijašnje odluke Haškog tribunala, ohrabriti region da promisli šta se dogodilo, nauči lekcije iz prošlosti i iscrta budućnost koja u potpunosti priznaje te lekcije.

Da se ne bi ponovilo

Koliko presuda Mladiću može biti univerzalna poruka protiv rasizma, ksenofobije, etničke ili religijske diskriminacije, jer genocidne namjere koje je on provodio u cijeloj BiH zasnivale su se na etničkom čišćenju muslimana samo zato što su oni bili muslimani?

- Naravno. Kroz posao koji je urađen svih ovih godina od ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, rada hibridnih sudova za Sijera Leone, Kambodžu, a odnedavno i Stalnog međunarodnog krivičnog suda, omogućena su svjedočanstva i dokazi koji nikad ne mogu biti zaboravljeni, da se to ne bi ponovilo. Sve je to sigurno poslalo poruku da više ne postoji nijedan kutak ove zemlje za najbarbarskije akte diskriminacije.

Znači, žrtve trebaju praštati, ali ne smiju zaboravljati?

- Lekcije kojima nas historija uči su važne za budućnost. Znati šta se dogodilo u prošlosti i ko je bio odgovoran za to je neprocjenjivo oruđe da se pomogne u sprečavanju ponavljanja zločina, a generalno služi i kao mehanizam ranog upozorenja kako bi se razvile strategije prevencije akata budućeg nasilja. Radi se prvenstveno o nasilju koje diskriminaciju ima u svojoj srži.

Burma poput Bosne

Jesu li bosanske lekcije sada mjera strašnih događanja, poput etničkog čišćenja ili, kako neki tvrde, čak genocida nad muslimanima u Mijanmaru? Čine li UN i međunarodna zajednica opet iste greške kao u Bosni devedesetih godina?

- Svaka situacija je jedinstvena i ima svoju vlastitu kompleksnost. Ipak, sigurno postoje paralele u aktima nasilja koji se mogu nagomilati do razine međunarodnih zločina (kao u BiH od 1992. do 1995. godine, op. a.) počinjenih protiv neke grupe zbog njihovog religijskog i etničkog identiteta.

- Godinama pratim situaciju u “državi Rohindža” (na Mijanmaru - bivša Burma) i upozoravao sam već nekoliko puta na rizične faktore koji indiciraju potencijalno počinjene zločine na sjeveru. To uključuje veoma duboko ukorijenjenu diskriminatorsku praksu protiv populacije Rohindža muslimana, neuspjeh da se zaustave akti nasilja protiv te grupe i neuspjeh da se stvore uvjeti koji bi podržali mirnu koegzistenciju različitih zajednica u Rohindža državi.

Usprkos upozorenjima, ni vlada Mijanmara ni međunarodna zajednica nisu uspjele izvršiti svoje obaveze prema međunarodnom pravu da bi zaštitile Rohindža zajednicu od groznih zločina. Nažalost, međunarodna zajednica je spora u učenju minulih grešaka. Izostanak da se ovi zločini zaustave čini nas saučesnicima.

Opasnost od osvete

- Kašnjenja u sudskim procesima, posebno kod onih koji slijede događaje u kojima su počinjeni ekstremni akti nasilja protiv nevinih ljudi, mogu imati neke negativne efekte ne samo za žrtve već i za čitava društva, kao i za prevenciju budućih zločina. Nasuprot tome, povjerenje da je pravda zadovoljena i da će odgovorni za ozbiljne zločine snositi posljedice pomaže sprečavanju osjećaja frustracije, gorčine i moguće želje za osvetom od žrtava, njihovih familija i drugih koji dijele istu etničku, religijsku ili nacionalnu pripadnost - kaže Dieng odgovarajući na pitanje o sporosti Haškog tribunala.