Kada je nakon lokalnih izbora 2016. godine Centralna izborna komisija (CIK) objavila da je Zdravko Marošević, kandidat HDZ-a BiH, izabran za načelnika općine Vareš, kadrovi SDA su najavljivali kolaps, pakovanje kofera, potpuni prestanak života u toj varošici. Kako je vrijeme prolazilo, tako ih je Marošević demantirao te zadobivao sve veće i veće simpatije građana, svih nacija, pa i političkih opcija. 

Tako je samo godinu poslije Zdravko Marošević, zbog kojeg su iz SDA pozivali Bošnjake na odlazak iz Vareša, proglašen najboljim načelnikom u 2017. godini odlukom žirija Evropske nezavisne agencije za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija. Kakav šamar pesimistima i ozlojeđenim političarima!

Svi koji su legalisti moraju poštovati institucije pravde

Prestižno priznanje vareškom načelniku uručeno je 7. decembra u Banskim dvorima u Banjoj Luci, gdje je održana 37. ceremonija proglašenja najboljih od najboljih, poslovnih ljudi i kompanija iz regije jugoistočne i srednje Evrope. 

- Imponira mi to priznanje, naravno, ali nema zanošenja! Idemo dalje i jače raditi i praviti naš Vareš, a i Bosnu i Hercegovinu evropskom državom. Državom za sve građane i ljude koji žele da grade i rade – kaže vareški načelnik Marošević na početku intervjua za „Dnevni avaz”.

Iako je na godišnjem odmoru, Marošević je na naš poziv da uradimo intervju došao i ugostio nas u načelničkom kabinetu u zgradi Općine. Razgovarali smo o svemu. Najviše o Varešu i muci običnog čovjeka.

Potiho kaže da je za godinu mandata uspio od Vareša napraviti perspektivnu općinu, da iz medija protjera epitete „slijepo crijevo“, „apokalipsa“, „grad duhova“ koji su davani njegovom gradu.

- Kada sam prošlog ljeta pročitao izjavu mog prethodnika da iz ovog grada treba otići, nisam se mogao čudu načuditi. Rekao sam tada sebi: „E, ne može više ovako!“ – prisjeća se Marošević.

Vi pričate futuristički, želite da gradite, pozivate ljude da ostanu, a lideri bh. stranaka, svako malo, ispaljuju riječi „rat“, „sukobi“, „oružje”... Vidjeli ste šta je bilo nakon presuda zločincima Ratku Mladiću i šestorki „Herceg-Bosne“. Slobodana Praljka neki proglašavaju svecem....

- S kim ćeš ratovati u BiH!? Ko će ratovati? Nas u lokalnoj zajednici interesiraju lokalni problemi. Bio je taj problem prethodnih sedmica, zanimacija za presude Međunarodnog suda u Hagu. Dakle, svi ljudi, političari i ostali, koji su legalisti, moraju poštovati institucije pravde. Pogotovo na najvećoj razini. Sudovi su takvi kakvi jesu, nema drugih i oni su presudili onako kako su presudili. Mi to nemamo pravo komentirati.

U sebi možemo imati neslaganje. Vezat ću se za jednu rečenicu našeg župnika, fra Mirka Majdandžića, koji je rekao: „Žao mi je samo ako su neki osuđeni, a nisu oni krivi“. Šta je htio reći, dakle, zločin je počinjen, nema dvojbe, ali da li je ruka pravde stigla do izvora? Ali, to nije naše, to je sud utvrdio tako.

Ipak, društvene mreže „gore” danima. Situacija je gotovo kao u predvečerje agresije na BiH i stradanja nedužnih. Zašto se stvara takva atmosfera?

- Mislim da bh. društvo iz toga treba brzo izaći. Na društvenim mrežama ima svega i svačega. Ovi što pišu komentare i pozivaju na konflikte, šire netrpeljivost i mržnju, bolje im je da ostave tastature i uzmu lopate. Oni nisu zadovoljni svojim životom. Ko ima vremena da se zamara ja ga žalim.

Želim vratiti dostojanstvo i osmijeh na lice ljudi

U vareškom selu Stupni Do 23. oktobra 1993. godine postrojbe HVO-a te „Maturica“ i „Apostola“ pobile su 38 bošnjačkih mještana, među njima petero djece. I to je predmet u procesu protiv haške „šestorke“.

- Jeste. Stupni Do je bio predmet tih optužnica. Vareš je iz toga, iz tih presuda, izašao potpuno mirno, bez ikakvih frustracija, sučeljavanja! Jer mi hoćemo da živimo i idemo naprijed. U BiH nedostaje odgovornosti i rada. Tako da bih svima poručio – ljudi, uhvatite se posla. Vareš pokazuje da smo željni rada, hoćemo naprijed, imali smo dugo vremena da slušamo i jedne i druge i treće i da živimo na prošlosti, ali boljitak nijedan građanin Vareša nije doživio ni za milimetar. Dakle, od toga se ne živi. Poslije tih presuda moramo nastaviti raditi, moramo se uhvatiti ukoštac s nezaposlenošću, odlaskom mladih.

Vi ste ove godine kao načelnik otišli u Stupni Do i poklonili se žrtvama. Taj Vaš potez ocijenjen je u javnosti kao vrlo plemenit, potez čovjeka koji dolazi iz drugog etnosa i priznaje da su pojedinci iz njegovog etnosa počinili zločin nad pripadnicima drugog.

- Nije tu ništa posebno. To je u Varešu svakodnevica. Osim onoga kako se ponašam, odnosno kako sam odgojen od roditelja, učitelja, škole i kakav je moj život ovih 60 godina, kada sam dolazio na mjesto načelnika, svojoj porodici sam rekao da ću vratiti dostojanstvo svakog čovjeka, koje smo izgubili. Vratit ću osmijeh na lice ljudi.

Svi mi u Varešu smo doživjeli nepravdu. Stradalo je i hrvatsko selo Borovica. Ali, svako onaj ko nije spreman poštovati tuđu žrtvu, ko nije spreman pokloniti se žrtvama, ko nije spreman shvatiti i sebe dati za majku koja je prolila suzu zbog gubitka djeteta taj ne pripada ljudskom rodu. Onaj koji ne poštuje tuđu žrtvu, siguran sam, ne poštuje ni svoju! Ne može mi niko dokazati da ima razlike između suze moje i nečije druge majke.

Šta su Vam kazali Bošnjaci, ljudi čiji su najmiliji pobijeni, kada ste došli u Stupni Do?

- Jedna majka koja je izgubila dobar dio porodice u Stupnom Dolu rekla mi je: „Načelniče, ja želim živjeti, šta je bilo - bilo je, neka odgovaraju oni koji su za to krivi, a ja ne želim na tim stradanjima da se zasniva moj i život ljudi oko mene“. Mi u Varešu o tome otvoreno govorimo, družimo se, nema podjela. Kod nas su i kafane i ulice sve na istom mjestu. O tim stvarima pričamo otvoreno, nema tabu tema.

Za razliku od Vas, na višim nivoima vlasti bukti verbalni rat. Kako Vi gledate na političke poteze lidera stranaka, sve te „silne svađe“, Izetbegovića, Dodika, Čovića?

- Ponavljam, nas na lokalnom nivou ne interesira priča o Izbornom zakonu, promjeni Ustava. Mene brine hoće li svaki stanovnik Vareša imati prohodan put, hoće li imati infuziju u Domu zdravlja, transport, hoće li imati prijevoz do kuće. To su problemi koji se tiču i mene i mojih Varešana.

Prošla su vremena kada gladni ljudi aplaudiraju političarima nakon njihove izjave u dnevniku. Narod sada hoće posao, hoće da je sit i da normalno živi.

Ali, ako me već pitate kako gledam na ta politička prepucavanja, pa otprilike kao iz one priče o dvije žene sa sela. Kada su se posvađale i ova jedna kaže: „Ti si meni krala jaja iz kokošinjca!“ I nakon izvjesnog vremena se pomire te opet pričaju: „Kumo, sve sam ti oprostila, samo mi krivo ono što si mi rekla da sam ti krala jaja iz kokošinjca“, a ova ti njoj odgovori: „Ma, bona, morala sam ti reći nešto da te nadjačam, nadgovorim“. Eto tako to meni izgleda.

Bobovac je lična karta Bosne, povijest ne može niko svojatati

Često kažete da smo mi svi od iste povijesne klice nastali, referirate se na Kraljevinu Bosnu. Vi na prostoru općine na čijem ste čelu imate kraljevski grad Bobovac, gdje se u posljednje dvije godine proslavlja 25. novembar, Dan državnosti.

- Kulturno-povijesno naslijeđe je ogromno. Bobovac, normalno, pripada i Kaknju i nama, ali je naša općina. Mi smo jedini dužni da se o njemu brinemo. Država još ne prepoznaje tu vrijednost. Volim reći da je Bobovac osobna karta Bosne. U njemu je satkana. I ja sam bio 25. novembra na Bobovcu. A gdje bih drugo bio na rođendan domovine Bosne i Hercegovine nego na Bobovcu! I, generalno, za mene je glupo da osnovne škole u BiH djecu ne dovedu na Bobovac.

Mislite da će nastavnici osnovnih škola iz Republike Srpske dovesti učenike na Bobovac, ličnu kartu Bosne, kako kažete?

- Hajde da mi pokažemo prvo da nikad ne spominjemo druge. Hajde da mi to uradimo. Jer, ako iz Vareša ima čovjek koji nikada nije otišao na Bobovac, to je tragedija! I kako onda očekivati da dođe neko iz Sarajeva na Bobovac. Treba promijeniti način predstavljanja nečega. Mi smo, inače, skloni da svojatamo. Povijest nije ni od ovoga ni od onoga. To što je u to vrijeme bila kraljica Katarina, to ne znači da ih neko treba svojatati ili odbacivati.

Dakle, svi smo mi iz te klice povijesti. Isto kao što mi ne možemo zaboraviti Osmansko carstvo. Jer ono je bilo tu pa je ostavilo i pozitivne i negativne posljedice kao i Austrougarska ili Jugoslavija. E sad, da se djeci govori da ne moraju učiti jer je to bilo Titovo, Fatihovo ili čije već, to je najveća glupost. To je zločin prema djeci. Njima se uskraćuje znanje. Potpuno pražnjenje mozga.

Postavio bih pitanje o obrazovanju u Republici Srpskoj, šta reći djeci šta je bilo u srednjovjekovnoj Bosni, u tom periodu koji ti ne spominješ? A bilo je kraljevstvo Bosna. Moraš djeci nešto reći.

Vaši stavovi i razmišljanja su definitivno bosanski.

- A kako drugačije da razmišljam i govorim nego bosanski? Ja i ne umijem drugačije nego ovako. U Banjoj Luci je bila prilika da vidimo koliko imamo vrijednih ljudi i koji predstavljaju BiH, bilo bi bolje da se s njima uhvatimo u kolo i da s njima krenemo u budućnost, a ne da se vraćamo u prošlost. Ovaj prostor Balkana nije se riješio ni Drugog svjetskog rata, a kamoli ovoga. A možda to nekom i odgovara tako.

Ljudi koji su na vlasti dogovaraju se da se ne dogovore

Kome?

- Mislim da se ljudi koji su na vlasti dogovaraju da se ne dogovore. Ako neko smatra da će time zadržati biračku populaciju, to nije pošteno. Na to niko nema pravo! Nema niko pravo zaustavljati život, praviti strah. Mladi iz BiH ne odlaze samo zato što nemaju posao, nego odlaze zbog te nesigurnosti i straha. Na to nema niko pravo. Nemam ja, nema niko.

Da svakom djetetu dam do znanja da se ovdje može kvalitetno živjeti. Ali se mora raditi i prihvatiti odgovornost. Vareš je primjer kako se od neperspektivne stvara perspektivna općina. Jasno poredati stvari i rasporediti tamo gdje treba te od proračuna odmaći sve ruke koje su se nekada zavlačile i trošile ono što im ne pripada. Komplicirano smo društvo. Praksa pokazuje da na svakom kraju BiH na isti način ljudi odlaze i nezadovoljni su. Ispravni su samo oni koji šire pozitivnu energiju i koji mladima daju nadu da će stabilno i sigurno koračati.

Preuzeli ste i poruku iz Banje Luke prilikom preuzimanja priznanja za najnačelnika. Koja je to poruka?

- Kako vratiti osmijeh na lice bh. čovjeku u 2018. godinu. Vrlo lagano, samo da se svako prihvati posla i da opravda ono mjesto na kojem radi. Radom se ide ka cilju. U tom slučaju narod će biti zadovoljniji. To je poruka i biznismena koji zapošljavaju hiljade ljudi. Što se mene tiče, neka nam naprave magistralu prema tuzlanskom bazenu, regionalnu cestu i ne moraju nikada više doći u Vareš. Neka nas puste da radimo. Šta gladnog čovjeka briga za Izborni zakon.

Načelnik svih građana

U čemu je recept Vašeg uspješnog rada? Godina mandata je tek prošla.

- Ja samo do zadnjeg slova primjenjujem ono što mi je napisano, što mi u svojim dokumentima na najvišem nivou imamo, a to je Sabor Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), i ako negdje moje stranačke kolege to ne primjenjuju, onda ne poštuju ono što su sami usvojili.

Želim da me ljudi prepoznaju kao načelnika, čovjeka koji je tu na usluzi za sve svoje građane. Predstavio sam se kao čovjek koji nema miljenika i koji nema povlaštenih, nego svi su uposlenici isti. Zavrijedio sam veliko poštovanje, jer nema grupacija i grupisanja.

Imamo najstariju katoličku crkvu, Karića džamiju, kovačke zanate, baziliku, stećke...

Dobar dio strategije za oživljavanje općine Vareš bazirali ste na turizmu.

- Imamo vjerski turizam. Imamo najstariju katoličku crkvu iz Osmanskog perioda. Imamo Karića džamiju, koja potječe od brata Ajvaz-dede. Dovište koje je bilo najposjećenije ovdje. Imamo naše kovačke zanate, posuđe i alat u Oćeviji kuju se na tradicionalan način od prije 300 godina. Imamo i baziliku u Dabravinama. Stećke. Imamo 100 kilometara obilježene biciklističke ceste. To su naši potencijali. Ima dovoljno materijala na osnovu čega ljudi trebaju krenuti ka Varešu.

Ovdje je sve zajedničko

U nekim bh. gradovima ulice i kafići i dalje su podijeljeni. Recimo, u Stocu se zna koji kafić je bošnjački, a koji hrvatski. U Kiseljaku isto. Kakva je situacija u Varešu?

- Poslije Dejtonskog sporazuma nijedan ozbiljan incident se nije dogodio u Varešu. Osim klasične kafanske tuče. Urađeno je zlo, iz toga smo izašli i okrenuti smo budućnosti. Ovdje su kafići, ulice, sve je zajedničko. Kakve podjele! Ovdje je gospodarska situacija grozna i to je naš problem.