Pritisnite "PLAY" za reprodukciju zvuka.

TOP-INTERVJU

Zoran Kostić Cane, lider kultnog rok benda "Partibrejkers", za "Avaz": Sve se svelo samo na to kako preživjeti dan

Razgovarao: Enisa SKENDEROVIĆ
05.02.2018 10:07
A
A
A

Moram da pjevam, a rado bih šutio, riječi su Zorana Kostića Caneta (55), uvijek inspirativnog i realnog muzičara. Frontmen rok grupe “Partibrejkers” s bendom “Škrtice” proživljava drugu mladost i čini se da uživa u svakoj svirci.

Neponovljivi Cane govorio je za “Dnevni avaz” o novom gostovanju u Sarajevu, a osvrnuo se i na vrijeme u kojem živimo te otkrio kakve pjesme “Partibrejkersa” publika može očekivati u narednom periodu.

 Pazimo na emocije

Razgovor smo, ipak, počeli predstojećim nastupom u klubu “Cinemas”, koji “Partibrejkerse” očekuje 2. marta.

- Možda ćemo u Sarajevu odsvirati i neke stare pjesme koje ranije nismo svirali, jer poznajemo taj razglas. Publika koja dolazi tamo na naše koncerte je dobra i to je naše mjesto. Nadamo se da će sve biti OK, da ćemo svi biti dobre volje i da ćemo napraviti bolje vrijeme i atmosferu nego što je vrijeme u kojem živimo danas. Svašta se dešava. Svi smo postali ranjivi, svi koji tražimo da taj čovjek u nama ostane živ i da on i dalje postoji. No, mi smo samo obavljači djelatnosti. Naše sviranje ima veze s emocijama tako da pazimo na emocije u svijetu, koji ne poštuje i ukida emocije, jer se one smatraju slabošću – kazao je Cane.

 U kakvom, onda, vremenu živimo danas?

- U nenormalnom vremenu. Vrijeme nas totalno okreće naopačke, to je vrijeme veoma opasno, kao da živimo u onom vrhuncu nečijih želja i ambicija, mi smo tu kao ljudi nebitni, jer postoje oni koji manipuliraju nama i to rade.

Jedan od Vaših tekstova glasi: “Život je ovdje obučen u rite, dijelimo se na gladne i site.” Je li Vam kao inspiracija za ovaj tekst poslužilo realno stanje društva danas?

- Jeste, to je realno stanje, jer se ljudi iseljavaju iz Srbije, iz Hrvatske, iz BiH... jer su najurili sreću. Nisu htjeli da čuvaju život i onda su loši dani ostali, a dobri ne mogu da dođu. Ali, ne treba kukati, jer uvijek postoji nada i nešto što će da pobijedi ovu horizontalu ambicija, pohlepe i želje za novcem i za vlašću. Ljudi na vlasti izigravaju bogove na Zemlji, određuju ljudima kako da žive i žele da budu kreatori naše svakodnevice.

 Koliko Vam je, onda, teško, odnosno lako, pisati tekstove o svakodnevici?

- Svi mislimo da će doći bolji dani, nadamo se, jer nema ništa bez toga. Ako prestanemo da se nadamo, nestat ćemo. Onda vidiš da svi stojimo u mjestu, jer mi, ustvari, živimo neko vještačko vrijeme, vještačko ubrzanje, kao u nekoj trgovačkoj jedinici, gdje si dužan da kupiš nešto što neko proizvede iako ti to ne treba. Što se tiče inspiracije, ne znam kako ćemo naći inspiraciju za nove pjesme. Morat ćemo malo bolje da vidimo iza ove obmane, kako naći put do svjetla, do nečega lijepog. Nije lako napisati pjesmu o ljubavi, jer je čekati ljubav u ovom vremenu veoma teško. U našoj arhivi ima mnogo pjesama koje i dalje imaju aktuelnost i komentar na sve što se dešava.

 Energija i iskrenost

Možemo li samim tim očekivati da nove pjesme “Partibrejkersa” budu o tome kako pronaći svjetlo na kraju tunela?

- Da, upravo tako. Ljubav je jedina stvar koja pokreće čovjeka, jer bez toga nema života. Ljubav nam je data kao dar s neba, da mi dole, u svojoj horizontali, gdje puzimo, osjetimo da postoji ključ za nešto drugo, ključ za smisao života. Iako se danas sve svelo samo na to kako preživjeti dan, ne smijemo da odustanemo, jer imamo djecu, porodicu i ljude kojima značimo. To smo uvidjeli i nedavno na koncertima u Zagrebu, Kotoru, gdje smo svirali za Novu godinu. Ljudima je stalo, vjeruju nam, vole nas. Ljubav publike prema “Partibrejkersima” nije istrošena. Energija i iskrenost, to su jedine stvari koje će nas ispratiti s ovog svijeta. Traženje ljubavi, ne pristajem na kapitulaciju.

 Dođe li Vam trenutak kada se poželite maknuti od svega i uživati u tišini?

- U principu, ja tako i živim, jedan monoton i dosadan život. Ne čitam novine, ne pratim televiziju, gledam filmove, ali živim u takvom mjestu gdje je apsolutna tišina. Živim u Zrenjaninu, odakle se ljudi iseljavaju, gdje ne možeš vidjeti tragove života, slučajno možeš sresti ljude. Ne možeš ostati ravnodušan na to, jer ti to ubija dušu, a to ne smiješ da dozvoliš. Ali, kad je lijepo vrijeme, uzmeš svog psa i šetaš. Nekad mi bude žao, jer imam osjećaj kao da živimo u tragovima iščezle civilizacije. Osjećam se kao prahistorijski čovjek, koji u jednoj ruci ima toljagu, a u drugoj neki pametni telefon, koji ga pravi nesposobnim i glupim.

 Da zaključimo razgovor, je li, onda, poenta danas “biti slobodan, biti iskren i biti svoj”?

- Da, bolje je da nosimo svoju dušu i da pazimo na nju, jer je ona dio neba, koje je u nama, nego da nosimo džak pun općih fraza. Pozivam ljude da dođu na naš koncert u Sarajevu, da se naoružamo dobrom energijom i da napravimo svoj mali svijet.

 Kako se snaći tamo gdje nas svakim danom sve više cijede

 Čime su “Škrtice” trenutno najviše okupirane?

- Radimo na drugom albumu, ima tu dosta materijala. Sad razmišljamo šta će se desiti, jer su to, ipak, pjesme koje trebaju biti finalizirane. Teško je danas napisati pjesmu, jer su teme uvijek iste, kako se snaći tamo gdje nas svakim danom sve više cijede? Nadamo se da ćemo sa “Škrticama” uspjeti doći do Sarajeva, da publici predstavimo ono što nikad nisu čuli do sada, tu uigranost benda i zvuka.

 Ljudi traže hrabrost od mene, a ja tu hrabrost nemam

- Sa “Partibrejkersima” moraš da ispuniš dužnost prema ljudima koji to od tebe očekuju. Ljudi traže hrabrost od mene, a ja tu hrabrost nemam. I to je nevjerovatno. No, mi živimo od te ljubavi publike i bolje je da čovjek živi od ljubavi nego od praznih i uzaludnih obećanja - ističe Cane.