Perdju: Ne mislim da Srbiju treba uopće uzimati u obzir za članstvo u EU ili NATO sve dok ne prizna puni suverenitet i nezavisnost Kosova

EKSKUZIVNI INTERVJU

Džejms Perdju: Vrijeme je da ljudi u Bosni preuzmu odgovornost za svoju budućnost

Razgovarao: Erol AVDOVIĆ
11.03.2018 10:48
A
A
A

U nedavno objavljenoj knjizi “Mirovnjaci: Američko liderstvo i kraj genocida na Balkanu”, autor Džejms Perdju (James Pardew), diplomata i bivši pukovnik američke obavještajne službe u Pentagonu, koji je uoči i tokom dejtonskih pregovora bio jedan od prvih saradnika „oca” Dejtonskog sporazuma Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke), otkriva kako je slao svoje bilješke u američko ministarstvo odbrane, iako je Holbruk strogo bio zabranio svim članovima svog tima da šalju zvanične informacije u Vašington bez njegove autorizacije.

Holbrukove kritike 

Holbruk ga je zbog toga kritizirao, ali je Perdju nastavio slati svoje izvještaje sve do početka pregovora u Dejtonu.  

U ekskluzivnom intervjuu za “Avaz” kaže da je te bilješke kasnije predao Holbruku kada je arhitekta “Dejtona” pisao svoju knjigu “Zaustaviti rat”, ali mu dnevnik koji je vodio nikad nije htio ustupiti.

S ambasadorom Perdjuom, bivšim funkcionerom NATO-a, koji je vodio američki program “Treniraj i opremi” odmah poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, čime je u BiH praktično iniciran proces formiranja zajedničke vojske, razgovarali smo i o bh. budućnosti te ulozi mlade generacije u tome.  

Perdju tvrdi i da je BiH, iako nije više u vrhu prioriteta u Vašingtonu, i dalje američki sigurnosni interes na Balkanu.

U Vašoj ste knjizi Slobodana Miloševića i Ričarda Holbruka nazvali jednakim „prodavcima” od kojih nikada ne biste kupili polovni auto. Kako bismo to stavili u dejtonski kontekst?  

- Napisao sam bilješku o “prodavcu polovnih auta” kao način da opišem svoju impresiju o prvom susretu između Holbruka i Miloševića kome sam prisustvovao (30. avgusta 1995. u Beogradu, op. aut.). U SAD prodavci polovnih auta imaju lošu reputaciju da govore ili rade što god je potrebno samo da bi prodali auto. Napisao sam tu analogiju želeći da kroz humor opišem interakciju dvojice ljudi koji su bili odlučni da uspiju, ali koji su imali veoma različite prilaze u dogovaranju rješenja za Bosnu.

Ali, je li Vaš opis dokaz da je Holbruk u tom procesu prvenstveno bio motiviran ličnom ambicijom da postane američki državni sekretar, gurajući dejtonski dogovor po svaku cijenu?

- Holbruk je bio motiviran mnogo više od ambicije da postane državni sekretar. Kako sam ja to vidio, on je vjerovao da su SAD imale humanitarnu obavezu da kao lider zapadnih demokratija zaustave tragediju koja se odvijala u Bosni. On je isto tako mislio da je američki angažman - američki sigurnosni interes. Vašington je pun ambicioznih ljudi. Holbruk je bio jedan od njih, ali to nije pokušavao sakriti. Holbruk je bio krajnje sposoban diplomata i komplicirana ličnost. Posvetio sam cijelo poglavlje u “Mirovnjacima” u pokušaju da ga definiram.

SAD su postavile uvjet da Bosanci moraju prekinuti veze s Iranom i mudžahedinima

Zašto ste uopće odlučili da sada napišete ovu knjigu i date joj ovakav naslov? Mislite li da one dosadašnje o ovoj temi nisu dovoljan historijski rekord za ono što se događalo pred kraj 20. stoljeća na Balkanu?

- Oduvijek sam volio pisati, a imam i univerzitetsku diplomu novinarstva. Od samog početka s Holbrukom u Bosni imao sam ideju da bih na kraju mogao napisati knjigu. Kad sam napustio vladu SAD 2008. godine, odlučio sam pružiti moj uvid u događaje u knjizi “Mirovnjaci”. Ratovi na Balkanu bili su dramatični element moderne evropske historije. Želio sam dati svoj lični sud. Bosna je bila najsmrtonosniji balkanski konflikt i ja sam bio duboko uključen u kontroverzni “Treniraj i opremi” program. Prirodno je pisati o tome i dokumentirati moje iskustvo u događajima, odlukama i ishodima.

Zašto kažete da je “Treniraj i opremi” bio kontroverzan?

- “Treniraj i opremi” je bila posvećenost predsjednika Klintona (Bill Clinton) prema Izetbegovićevoj vladi kako bi im se pomoglo s budućom sigurnošću nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Vojne relacije između Izetbegovićeve vlade i Irana i grupa mudžahedina su bile dobro poznate. Mnoge evropske vlade nisu odobrile pružanje oružja bivšoj strani u sukobu, čak iako su SAD postavile uvjet za taj program da Bosanci moraju prekinuti svoje veze s Iranom i mudžahedinima.

Američka armija se isto tako osjećala neudobno s programom koji nije smatran ujednačenim. Nepotrebno je reći da niti Iran i neke druge bliskoistočne zemlje nisu bile sretne isto tako. No, odradili smo to. Nadajmo se da se rat u Bosni neće više nikada dogoditi, ali, ako se desi, to više neće biti konflikt u kojem će jedna strana imati oružanu prednost kao između 1991. i 1995. godine.

Više od 20 godina kasnije vlasti RS žele naoružati entitetsku policiju sa 2.500 pušaka, što neki vide kao naoružavanje neke entitetske “armije”, a što je i prijetnja postignutom oružanom balansu u BiH koji su SAD supervizirale. Kako gledate na to?

- BiH mora zadržati jednu državnu armiju i ja vjerujem da jedinstvena konsolidirana vojska jeste zakonska obaveza. Stvaranje entitetske paramilitarne sile je provokativno i glupo. Koja je svrha takve (i tako naoružane) sile? Ko je plaća? Meni to više liči na uplitanje nekoga sa strane.

Mislite na Rusiju?  

- Ne znam zasigurno. No, u Bosni bi to bilo konzistentno s uplitanjem Rusije i Srbije. Ponadao bih se, međutim, da će se SAD i evropske vlade konfrontirati s ovim pitanjem otvoreno ako imaju dokaze ko podržava ovo. Na Balkanu uvijek gledam iza čije politike stoje nepoznata djela. Ko ima koristi od toga? Sumnjam da RS ima svoje novce za to.

Zašto Amerikanci ne čine više osim sankcija prema Dodiku i drugima, uključujući i Rusiju, da neutraliziraju otpor prema euroatlantskim integracijama, za koje se BiH strateški opredijelila?

- Vjerujem da SAD trebaju učiniti više uz saradnju s posvećenim evropskim saveznicima. Nažalost, Rusija je odlučna da odbaci sve ono što je postignuto zajednički sa Zapadom tokom pregovora o Bosni. Umjesto toga, Putin, izgleda, želi taj region pretvoriti u novu arenu istočno-zapadne kompeticije.

Eksperti u Vašingtonu su mi rekli da Evropljani prosto vape za američkim liderstvom na zapadnom Balkanu. Možemo li očekivati neki novi američki val entuzijazma imajući Trampovu (Donald Trump) administraciju na vlasti?

- I ja bih volio da vidim američko vodstvo obnovljeno na Balkanu i u nekim vanjskopolitičkim i nacionalno-sigurnosnim pitanjima. Kao mnogi ostali vanjskopolitički profesionalci u SAD, i ja sam alarmiran zbog pada američkog liderstva i načinjenom štetom u odnosima SAD i Evrope prouzrokovanom od Trampove administracije. To je sada problem, ali uvjeren sam da je to privremeno i da će to biti popravljeno u budućnosti.

Je li zapostavljanje BiH fer, znajući kroz šta je sve zemlja prošla u minulom ratu?

- Amerika i njeni saveznici su investirali u BiH i drugim državama u regionu. Intervencija koju su u bivšoj Jugoslaviji predvodili Amerikanci od 1995. do 2008. godine bio je naš glavni vanjskopolitički uspjeh i cijeli je region još i danas važan za SAD. Američko je vodstvo danas pod utjecajem neiskustva i nedosljednosti u Bijeloj kući. Ipak, SAD imaju jak kapacitet samokorekcije, tako da ne bih odustajao od američkog utjecaja.

Je li strateški ispravno zapostavljati bosanske muslimane, znajući koliko su oni, kao autohtoni Evropljani važni za svoje okruženje i šire? 

- SAD smatraju da su svi građani u regiji Balkana važni, ne samo muslimani. Međutim, vjerujem da se SAD i naši evropski saveznici trebaju u potpunosti angažirati s muslimanima u regiji i pozdraviti i izraziti dobrodošlicu doprinosima novih država u regionu.

Sasvim otvoreno, isparava li američki utjecaj u BiH ili je žrtva prioriteta prema Srbiji, koju još čupamo iz kandži ruskog medvjeda? 

- Mislim da SAD imaju dosta zaostalog utjecaja u BiH i cijeloj regiji ako Vašington poželi da ga iskoristi. Smatram da se sve demokratije trebaju direktno suprotstaviti naporima Rusije da potkopa demokratiju svugdje na Zapadu i posebno na Balkanu. Uznemiren sam i zbog toga što američka administracija nije uspostavila plaćanje skupe cijene za Rusiju zbog njenog miješanja u izbore u SAD 2016. godine.

Prošlog novembra “Atlanski savjet” je u Vašingtonu objavio novu američku strategiju za Balkan - papir koji je prilično ustalasao balkansku javnost, jer zagovara novo stalno prisustvo američke vojske u regiji s mogućnošću otvaranja nove vojne baze SAD, navodno, u Brčkom. Razmatra li Pentagon ili neko drugi u Vašingtonu zaista neku takvu opciju?  

- SAD imaju malo vojno prisustvo na Kosovu i nedavno je izvedena glavna NATO vježba u Bugarskoj. Ne bih odbacio mogućnost raspoređivanja novih vojnih snaga ukoliko to odgovara i ukoliko su tamošnje države otvorene za to. Nisam involviran u vladinu politiku SAD ili u planiranje oko Bosne ili bilo gdje drugdje. Ovi su komentari, naglašavam, samo moje lično razmišljanje. 

Iz analitičkog ugla, jesu li stalne vojne baze američke vojske u jugoistočnoj Evropi ili na Balkanu realne u budućnosti ako Rusija tamo proširi svoju zonu interesa?

- Pretpostavljam da bi se to uzelo u razmatranje, ali postoje mnogi faktori koji određuju gdje se razmještaju američke snage. Interesantno je da zemlje češće žele stacioniranje američkih snaga na njihovom teritoriju nego njihov odlazak, kao što bi to tražile od drugih država. Ne treba zaboraviti da SAD imaju mnogo načina da se suprotstave ruskom uplitanju, ne samo stacioniranjem trupa u regionu. Demokratski napredak na Balkanu je stvar lokalne političke volje i podrške od EU i SAD. Nadajmo se, ipak, da je vrijeme vojne sile prošlo.

Dodik protiv BiH

U Vašoj knjizi, između ostalog, navodite da je Milošević 30. avgusta 1995. na sastanku u Beogradu Holbruku rekao kako je spreman potpisati budući sporazum u Dejtonu samo ako BiH, kako je on to lično sastavio, bude unija dvije države unutar BiH - Federacije i RS. Zar nije ta “dvodržavnost” ono što Dodik koristi protiv BiH, insistirajući na “slovu Dejtona”?

- Holbruk je naslijedio koncept srpskog entiteta od Kontakt grupe koja je već predložila teritorijalnu razdvojenost zemlje po principu 51 naprema 49 posto. Ono što je pregovarano u Dejtonu bili su snaga državne vlade i teritorij. Svako ko je radio na pregovorima želio je jaču bh. nacionalnu vladu, ali to nije bilo moguće u uvjetima s kojima smo se suočili da bismo postigli dogovor. RS je entitet bez državnog suvereniteta u okviru države BiH. Proveo sam dosta vremena u Dejtonu s bosanskim Srbima. Nešto se ne sjećam da je Dodik bio tamo, pa zato on ne može govoriti šta se dogodilo u Dejtonu. 

Je li BiH danas u ovakvom stanju zbog tog neodgovornog popusta Miloševiću o “dvije države”, kako ste naveli u knjizi? Hoće li se “Dejton” ikada moći promijeniti u ovom geopolitičkom okruženju s Rusijom, koja je sada jači “igrač” nego 1995.?

- Dogovori postignuti u Dejtonu mogu i trebaju biti promijenjeni. Vrijeme je da ljudi u Bosni preuzmu odgovornost za svoju budućnost. SAD i Evropa mogu pomoći, ali niko ne treba očekivati od međunarodne zajednice da nametne neke solucije za BiH ili da sponzorira novo dogovaranje Dejtonskog sporazuma.

Ne čini li Vam se, ipak, da je bh. politička realnost poput nezaliječene ratne traume? Kako, naime, politički i legalno obuzdati Dodika koji baštini “Dejton” kako mu odgovara?

- Svi smo se nadali da će BiH uznapredovati mnogo dalje u svom državnom razvoju. Držim da je Dodik direktno odgovoran za sadašnju stagnaciju, ali i neki drugi srpski lideri u BiH i u Beogradu. Svakako i lideri Bošnjaka i bosanskih Hrvata zaslužuju blamažu, ali manje nego Dodik i Beograd. Mnogi od njih su se žestoko borili da sačuvaju podijeljenu i slabu državu. Nadajmo se da će jednog dana Srbi u Bosni i Srbiji shvatiti da su njihovi lideri bili destruktivni i da su iznevjerili srpski narod. 

Ekonomski razvoj

Ako je Rusija kočničar na Balkanu, kao što se tvrdi, onda evropska budućnost BiH ne izgleda nimalo dobro, posebno njen ulazak u NATO. Zašto se BiH, bar donekle, ne popusti kao Crnoj Gori, koja je uz NATO prilično izvučena iz zone srpskog i ruskog interesa? 

- Volio bih da BiH što prije ispuni uvjete za prijem u NATO savez. S druge strane, ne mislim da bi se Srbija trebala uopće uzimati u obzir za EU ili za NATO sve dok ne prizna puni suverenitet i nezavisnost Kosova. I dok se ne počne uzdržavati od politika podjele u regionu, što, naravno, utječe na BiH.

Kako računati na mladu generaciju kad se ona masovno iseljava iz BiH i drugih balkanskih zemalja bježeći od preduge demokratske tranzicije ...? 

- Ekonomski razvoj je polje u kome EU i SAD mogu biti od pomoći. Naravno da su poslovi za mlade veoma važni. Ali, ako mladi nisu zadovoljni razvojem u njihovoj zemlji, čemu trpljenje - oni se trebaju organizirati i govoriti naglas tražeći promjenu.

“Ratni” lideri su još problem 

Mislite li da je dio problema u BiH, kao i u Srbiji, u produženom roku trajanja generacije ratnih političkih lidera koji su još na vlasti?

- Da. Za ovaj će veliki eksperiment demokratije na Balkanu biti potrebno neko vrijeme. Uvjeren sam da je potrebna nova generacija lidera u Sarajevu, Banjoj Luci, Zagrebu i Beogradu. Samo s mladom generacijom lidera, s vizijom saradnje, vladavinom zakona i demokratijom koji će preovladati, mogućnost stvarnih i brzih promjena će biti moguća.

Dejtonska demokratija  

Kako doći do nove građanske opcije mladih Bosanaca, znajući da i “Dejton” ograničava novu generaciju političara, jer favorizira samo tri konstitutivne nacionalne politike? 

- Dejtonski sporazum nije savršen. Njegov primarni cilj bio je da zaustavi tragični rat, ali i da ljudima u Bosni ponudi šansu da kreiraju uspješnu demokratsku zemlju. To je bilo najbolje što smo mogli uraditi u ono vrijeme. Slabost centralne vlade je najveći problem, jer se to eksploatira od onih koji stagniranje i status quo vide u svom interesu. Postoji samo jedna nacija (država) za sve: Bosna. Do naroda je da popravi situaciju. SAD i drugi mogu i trebaju pomoći, ali pritisak za promjenu mora postojati među građanima Bosne. Gdje je zajednički politički pokret Srba, Hrvata i Bošnjaka koji žele raditi skupa kako bi napravili Bosnu boljom zemljom. Nije dovoljno samo jadikovati oko “Dejtona”.

Svijet zna istinu o genocidu 

Zašto ste stavili naslov u kojem spominjete genocid, znajući da se on u manjem bh. entitetu, kao i u Srbiji, čast izuzecima, uglavnom još negira? Je li to neka posebna poruka? 

- Svako onaj ko se pita je li se genocid dogodio u Bosni treba pročitati međunarodnu definiciju genocida. To je emotivna riječ, ali precizan opis šta se dogodilo u Srebrenici i drugdje na Balkanu. Uvijek postoje oni koji to negiraju, ali njihovi argumenti ne stoje dugo.

Ostaje pitanje šta uraditi kako bi se revizionizam i čest propagandni narativ iz Beograda i Banje Luke osujetio, a da platforma pomirenja bude bazirana na istini i pravdi?

- Ignorirajte taj narativ. Svijet zna istinu. Vi nikada nećete promijeniti um “negatora”. Oni žive u svom svijetu fantazije.

Srpski nacionalizam nije pobijeđen

Postoji ipak bojazan da je i pored presuda za genocid Karadžiću i Mladiću, uz Miloševića, koji je to izbjegao jer je umro, projekt velike Srbije još živ te da to ponajviše koči BiH da bude politički samoodrživa?

- Mislim da su Srbija generalno i Srbi posebno godinama patili od srpskih lidera koji su koristili etničku mržnju i podjele za njihove lične političke koristi. Te propale politike su uništile Jugoslaviju i razvalile kredibilitet i (mnoge) šanse Srbije i Srba. Nažalost. Gospodin Dodik i drugi i danas nastavljaju igrati te igre na račun Bosne i Srba koji u njoj žive. Ponadao bih se da će se u neko doba pojaviti nova generacija mladih lidera kod Srba, Bošnjaka i Hrvata shvatajući da ova diskriminacija i podjele male pameti ne vode nikuda osim u nove nevolje.

Rusija ne nudi rješenja

- Rusija je doista u specijalnoj kategoriji uzrokovanja problema na Balkanu. Oni ovaj region vide lomljivim, što onda koriste kao šansu da kreiraju problem za rastuće balkanske demokratije, ali i za američku i evropsku demokratiju generalno. Putinov režim je dobar u stvaranju problema. Ali, mizerno neuspješan u iznalaženju rješenja.

Bosna je evropska zemlja

- Ni Turska ni Saudijska Arabija ne nude adekvatan model za budući razvoj BiH. U zapadnom poimanju demokratije te zemlje ne mogu biti smatrane demokratskim. Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) je konsolidirao vladavinu jednog čovjeka u Turskoj na račun demokratskih normi, slobode medija i slobode izražavanja i nauštrb vladavine prava i korupcije. Saudijska Arabija je Saudijska Arabija.

Bosna je evropska zemlja i kroz moje iskustvo narod u BiH gleda u Evropu kao model, a ne u Bliski istok. No, neke zemlje i političke sile koje žele oslabiti BiH previše dramatiziraju utjecaj Turske i Saudijske Arabije u Bosni.


Više o:

James Pardew