Ko nam je kriv? Ne nogometnoj reprezentaciji BiH, već nama, koji, tvrdoglavo umišljeni, uporno od njih očekujemo nešto više. Čekamo da pobjeđuju, jer se to podrazumijeva, i mi to zaslužujemo, a ni sami ne znamo zašto. Isto kao što u očaju čekamo da nam u Sarajevu uoči Bajrama uključe vodu ili struju. I to se, naravno, podrazumijeva, jer je nemoguće da bude drugačije od onog što mi hoćemo. I ko nam je onda kriv?
Ovdje se ne podrazumijeva ništa. To što imamo nekakvog Edina Džeku, Miralema Pjanića ili Asmira Begovića ne znači da će sataraš koji čine zajedno s nekih desetak fudbalski polupismenih likova upitnih psihokarakternih osobina biti dobrog ukusa.
Isto kao što se ne podrazumijeva da selektor Mehmed Baždarević nakon fudbalskog ispljuvka plavo-žute boje u Nikoziji podnese ostavku, što bi svaki iole moralan čovjek na njegovom mjestu morao učiniti, bez obzira šta bi ispod svog moralnog oklopa iskreno mislio o tome. Pa nakon Kipra ostavka se mora podnijeti, i tačka! To očekuje armija Bosanaca i Hercegovaca, isto kao što očekuju da im neko usliši želje i dovede vodu u kuće kao trajnu kategoriju. Meša bi morao znati da mora biti drugačiji.
Budimo realni. Kakva god da je, nogometna reprezentacija BiH je bolja od države koju predstavlja. To što oni ne pobjeđuju, ne znači da su loši i da im trebamo prirediti grupnu giljotinu pred zgradom Predsjedništva BiH, već je problem što mi tako tvrdoglavo mislimo da su bolji nego što jesu. I ko je tu kriv? Oni što ne mogu ispuniti naša očekivanja ili mi, koji očekujemo previše i pljujemo ih kada nas iznevjere?
Na kraju, šanse za baraž nisu izgubljene. „Samo“ su mogle biti drastično povećane. Ali, zar nam nije više dojadilo govoriti da „ima još šanse za baraž“, jer je taj izraz na ovim našim nesretnim prostorima odavno postao sinonim za „bit će bolje“ uz propratno ponižavajuće tapšanje po leđima. A nikada ne bude bolje.
Budimo jednom iskreni prema sebi i odgovorimo na pitanje - trebamo li ovakvi uopće ići bilo gdje? Je li preksinoćnja antipropaganda fudbala i po čemu treba biti dijelom planetarne smotre? Onakva, definitivno ne treba. I prestanimo misliti da ovakvi trebamo nekom drugom osim samima sebi, koji u reprezentaciji, u nedostatku vode, struje, vakcina, zavoja i svega ostalog vidimo hranu za naša ega.
Poente nema. Reprezentacija BiH je u veoma neugodnom trenutku, u kojem se krivica mora podijeliti na previše dijelova. Kao i sve u ovoj zemlji. Kriv nije niko, krivi smo svi što šutimo i trpimo sve što nam se naklatilo na leđa.
