Čini se da se ne razumijemo

Puter na glavi

Autor: Edin Urjan KUKAVICA
16.09.2017 20:07
A
A
A

Čini mi se da imamo problema s riječima, ili rječnikom, ili je problem u frazama, ili sve to troje... Kakogod, čini mi se da se uopće ne razumijemo.  

Krpa i zakrpa

Pritom ne mislim na već čuvene rječnike fraza na stranim jezicima rađenim za državne službenike koji - svi - počinju s, naprimjer, „aj dont anderstend“ (ne razumijem), preko „D rizon of vizit Bi Aj Ejč“ (razlog posjete BiH), a završavaju s „Ju ar ander arest“, „Stop or aj vil šut“ i / ili „Dont šut“ (Uhapšeni ste, stop ili pucam, ne pucaj!), niti na još čuveniju „Information and work on vodovodnoj network“ sa znamenitim prijevodom imena i naziva ulica i naselja u Sarajevu, recimo: „Mohammed ef. Claws“ (Muhamed ef. Pandže), „the coast of poppy dizdara“ (Obala Maka Dizdara) i „the coast of Jesus escape isakovića“ (Obala Isa-bega Isakovića)... (Iskreno se nadam da se neko šalio s ovim prijevodom ili, u najgorem slučaju, da im je neko hakirao stranicu i na ovaj način izrazio svoj revolt i protest zbog redukcija vode). 

Ne mislim ni da onaj priručnik s deset fraza predstavlja pravi mali priručnik fraza koji će vam omogućiti držanje govora u trajanju do 40 sati, a da pritom odabranom auditoriju ništa ne kažete (vidi sliku). A ni na neke uobičajene izraze koje koristimo u svakodnevnom govoru, a čije su značenje neki zaboravili, ako su ga ikada i znali, poput „časna riječ“ (ozbiljno obećanje), „oprati uši“ ili „oprati glavu“ (ukoriti koga, izgrditi koga), „našla vreća zakrpu“ ili „našla krpa zakrpu“ (našli su se jednaki, u negativnom smislu) ili „imati putera na glavi“(sudjelovati u sumnjivim poslovima)...

Retorika je „dobro strukturirana konverzacija, jasno i razgovijetno izlaganje u kojem do izražaja dolazi vještina izbora jezičnih oblika i govornih figura tako da govor bude prihvatljiv publici“. Pojam se koristi naizmjence s pojmovima umijeće govora, govorništvo, umješnost, odnosno vještina govorenja. Pritom umijeće govora ima svoje osobitosti, od kojih je najdominantnija ta da se u (raz)govoru otkriva čovjekova osobnost, njegovo iskustvo i pogled na svijet jer, među ostalim, podrazumijeva subjektivnost, dimenziju živog i neponovljivog iskustva. Retorika je izraz govora, živog jezika, koji je univerzalan medij zbog toga što angažira sva čovjekova osjetila istodobno - zvukom, slikom, gestama, mimikom, držanjem tijela, osjećajima... Govor otkriva čovjekove stvaralačke potencijale i stoga predstavlja uvijek novo, drukčije iskustvo.

Faksimil iz priručnika kako držati govor, a ništa ne reći

Diskurs predstavlja komunikaciju - govorenu ili pisanu - koja se sagledava u kontekstu. Proučavanje političkog diskursa postoji koliko i sama politika. Od Cicerona do Aristotela zanimanje se odnosilo na određene metode društvene i političke sposobnosti u dostizanju određenih ciljeva.

U bosanskohercegovačkoj političkoj praksi govor je najjače političko oružje naprosto stoga jer nema djela. Cilj političarima je prikriti ono negativno u određenim izjavama kako narod ne bi vidio istinu ili užas s kojim se suočava. Na pitanja: „Koliko je politički govor učinkovit?“ i „Koliko politika, odnosno političari mogu manipulirati narodom preko govora, odnosno političkog jezika?“, odgovor, mislim, nije potreban. Političke (stranačke) kampanje izazovan su test za provjeru govorničkih vještina i lahkoće kojom potencijalni predsjednici, stranački zastupnici, odnosno političari izriču svoje poruke te su njihovi istupi posebno zanimljivi zbog poigravanja frazemskim sklopovima.

Naprimjer: „Kako Bog zapovijeda: opisni pridjev kojim se sugerira izvršavanje nekog posla na način koji zagovara upravo onaj koji ovu frazu izgovara. Ova kvazidogmatska misao sugerira da postoji samo jedan jedini način kako nešto učiniti. Teolozi smatraju da je ovdje riječ o latentnom iskorištavanju Boga u privatne iliti sebične svrhe (EroGag).'' Nekoliko je pojmova koji se nekako nužno nadovezuju jedan na drugi, a svi se - čudo! - koriste u pogrešnom kontekstu i, načelno, u pogrešne svrhe. Redom: religija je organizirano javno djelovanje bazirano na vjerskim principima. Religija je u svim modernim državama legalna dok ne narušava građanska prava drugih ljudi, ali i podložna javnoj kritici, jer se često bazira na nametanju vjerskih principa drugim ljudima i zadire u segmente društva koji nisu nužno povezani s vjerom i vjerskim ritualima, uključujući politiku. Vjera je, pak, intimno uvjerenje pojedinca o postojanju više sile i/ili zagrobnog života, često vezano uz sustav dogmi i etičkih principa. Kao i o svim intimnim pitanjima, javna kritička polemika o vjeri konkretne osobe se u građanskom društvu / sekularnoj državi smatra nepristojnom.

Sekularna država je država koja svoj ustavni poredak i važeće zakone ne bazira na principima nijedne vjere, ali dopušta postojanje svih vjeroispovijesti na nivou društva koji je odvojen od državne vlasti. Sekularni karakter države ne ovisi o zastupljenosti pojedine vjeroispovijesti u društvu. Dakle, to što u Bosni i Hercegovini živi ne-znam-ni-ja-koliko ljudi koji, premda se ponašaju kao da nikada neće umrijeti, ipak tvrde da vjeruju u Boga, BiH ne čini vjerskom, malo ko se ponaša kao da postojanje bezbroj građanskih, nezavisnih, demokratskih, socijalističkih stranaka, partija, fronti, listi... ne čine sekularnom državom.

Dva degeneka

No, ima nekoliko pojmova čije bi značenje, samo podsjećanja radi, trebalo obnoviti, poput: „degenek - odgojno-obrazovna mjera koja se isporučuje rukama, nogama, štapom, šipkom, a ponekad i šnjurom od pegle ili kaišem (ovisno o stupnju razdraženosti isporučitelja). Uz „degenek“ se često koristi i ''narodna poslovica'': ''Ko traži degenek, dobije dva!'' Degenek se najčešće dobiva od roditelja kada biva popraćen i uzvicima tipa: ''Stoko nedokazana!'' Pritom „stoka nedokazana“ je „ljudsko biće koje je imuno na kritike i savjete drugih“ i koje će prije ili kasnije „fasovati“. „Fasovati“ je, za one koji nikada nisu fasovali, „multifunkcionalni glagol koji podrazumijeva da se onaj, o kome se rad, neće dobro provesti nakon neke svoje nepromišljene radnje. Najčešći zabilježeni slučajevi fasovanja su kad napraviš belaj pa fasuješ degenek kad ti roditelj dođe kući ili kada fasuješ upalu mozga ako iziđeš mokre glave vani“ (EroGag).