Piše: Akademik Muhamed FILIPOVIĆ

Najteže tehničko, ekonomsko, socijalno i političko pitanje s kojim se Sarajevo suočava jeste problem s vodom. U Sarajevu je taj problem akutan zbog stanja izvorišta i mreže kojom se voda dostavlja potrošačima i činjenice da je Sarajevo jedinstven velegrad koji je nastao na izvorištima vodotoka koji su ustvari obične bujice i potoci koji proizvode jednu rijeku koja to postaje tek kad sva voda sarajevske kotline izađe iz gradskog atara.

Osnovni problem

Svi veliki gradovi nastajali su na obalama mora i jezera i srednjih i nižih tokova rijeka koje su im osiguravale obilje potrebnih tehničkih i voda za piće i, ako su plovne ili kanalizirane, pružale mogućnosti jeftinog transporta. Takav položaj Sarajeva postavio je određene limite koje je u svom razvoju moralo uzimati u obzir i određena pitanja artikulacije prostora na kojem se nalazi rješavati sukladno obimu resursa prostora, vode i zraka kojim raspolaže.  

To znači da se Sarajevo nije smjelo razvijati protiv osnovnih geoloških i hidroloških kriterija izgradnje ljudske aglomeracije i to je bilo poznato. Još u vrijeme nastanka grada, a pogotovo nakon što su nastale bitne naučne institucije kao što su geološki, statistički, meteorološki i hidrotehnički zavodi, kad je detaljno istražena geološko-hidrološka situacija Sarajeva, osnovni problem već tada je bio regulacija bujičnih vodotoka.

Ovakav početak, tj. uloga najviše nauke u rješavanju problema, doveo je do toga da je Sarajevo postalo najznačajniji centar hidroloških i hidrotehničkih istraživanja, da su sarajevski stručnjaci, od Katzera, braće Bač i pogotovo Trumića i njegovih đaka, bili među najuglednijim u ovim oblastima u svijetu.

Ograničena gradnja

Kada je, uz izvrsnu naučnu osnovu, nastala i jedna kvalitetna uprava grada čiji je inspirator bio inžinjer Blum, a kojoj je podršku dao najugledniji političar u Sarajevu Rato Dugonjić, grad je preduzeo korake da planira razvoj Sarajeva kao političkog, ekonomskog, kulturnog, naučnog i društvenog centra Bosne i Hercegovine, s idejom da se ograniči gradnja gomilanjem kuća po okolnim brdima i na centralnom prostoru sarajevske kotline, a naseljenost razvija kroz stvaranja satelitskih naselja povezanih komunikacijama.

Formirana je komisija kompetentnih stručnjaka koja je trebala da odgovori na pitanje kako je moguće izgraditi moderni grad u uslovima u kojima nastaje Sarajevo, s obzirom na veličinu sarajevske doline, na njene forme, odnose elemenata koji je definiraju i posebno na problem vode, i čistog zraka, jer je to već tada bio akutan problem osiguranja dovoljnih količina kvalitetne vode da širenje grada ne kompromitira podzemne rezervoare pitke vode.

Studija koja je nastala utvrdila je da na tački gdje se slijevaju sve vode koje nastaju u Sarajevu i otiču niz Bosnu u jedinici vremena protiče 2.500 kubika vode, što je značilo da Sarajevo već tada troši 4/5 sve raspoložive vode. Sarajevo je trošilo gotovo svu vodu, a nije vraćalo nijednu litru čiste vode u prirodu. Postavljeni su sljedeći kriteriji.

Podzemna željeznica

Mora se uspostaviti granica zone izgradnje naselja, a pažnja usmjeriti na izgradnju satelitskih naselja, kao što su Pale, Sokolac, Trnovo, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, čak Visoko, a Ilidža se graditi kao zasebni banjsko-turistički centar. Predviđena su i dva tunela, jedan ka dolini Karolinenthal, a drugi ispod Huma ka Vogošći, kao i podzemna željeznica Sarajevo - Ilidža.

Čista voda bila bi zaštićena strogom zabranom naseljavanja na izvorištima ispod Igmana. Taj plan sadržavao je i druge elemente kao što je prijedlog da se izgradi brana na gornjem toku Neretve ispod Uloga i stvori rezervoar čiste vode koji bi cijevima bio povezan sa sistemom za vodosnabdijevanja Sarajeva, a bio korišten u kriznim situacijama.

Nažalost, ovaj plan nije ostvaren, jer su sredstva bila usmjerena na Olimpijadu, tako da smo imali mjesec dana teferiča, a dobili za to godine muka s klimom, bujicama i opasnošću da izgubimo vodu.

Totalna sječa šume

Drugi element plana bio je i zahtjev da se proširi zona pošumljavanja. Jer, totalna sječa šume i uništavanje zelenih površina u gradskoj zoni direktno ugrožavaju stanje vodotoka i režima mikroklime u sarajevskoj kotlini.