Kada su prije više od šest stoljeća u Britanskom kraljevstvu odlučili da Bibliju izučavaju na engleskom umjesto na latinskom, učinili su to radi reformi cijelog društva. Dobro je razumjeti šta i kako se molite, jer tek kad religija postane vjera, a ne samo puko sljedbeništvo, bez obzira o kojoj se konfesiji radi - moguće su promjene.

Reformirani jezik

Iz sličnih su pobuda Englezi napravili i čuvenu “Magna Cartu” (Povelju sloboda i prava) kao zakon nad zakonima. Usvojili su je 1215. godine kada je crkveni jezik u Evropi već polako prestajao biti knjiga svih knjiga. Prema ovom pravilniku su svi, kraljevići i prosjaci, bogataši i sirotinja, postali načelno jednaki pred zakonom. A to je reforma nad reformama.

Religija se počela sve manje miješati u pravne i državne, znači političke poslove, osim što je ostala moralni svjetonazor i osobna snaga nadarenih pojedinaca.

“Magna Carta” je u Engleskoj imala 63 klauzule i potvrđena je pečatom kralja Džona (John), pa su joj se prvo svojim primjerom povinovali vlastelini. Neznatno prepravljana, postala je temelj modernog britanskog ustava. A onda (1791. godine) i osnova za “Američku povelju prava”, odakle je krenuo i američki prosperitet.

Naravno, nije Bosna ni Engleska ni Amerika, ali zbog onoga što je prošla jeste svojevrstan evropski mikrokosmos i preteča nekog novog Balkana; nije više ni daleka evropska periferija! Ne može se preko noći, ali vrijeme je da se i islam u Bosni prvenstveno uči na bosanskom jeziku. To će Bosance mijenjati nabolje, kad budu shvatili snagu svoje molitve, ne samo kao mantru, već i milost i toplinu maternjeg jezika.

Očekivati je da bi to mijenjalo (nabolje) i one koji od bosanskih muslimana zaziru iz vlastitog neznanja, zbog otvorene ili prikrivene, znamo to već, antiislamske propagande ili straha (čitaj islamofobije); islam se i u Bosni i poslije šest stoljeća, zamislite, još smatra “osvajačem” kršćanske Evrope!?

Osim zbog sebe samih, Bosanci se ne trebaju reformirati zbog ikog drugog. Ali, kada mi u Bosni budemo razumjeli sebe, oni drugi više nemaju alibi da nas ne razumiju jer povrh svega - govorimo istim jezikom. To je najbolji lijek da se osujete aktuelna paranoja u Zagrebu i prigovori puni predrasuda u Beogradu.

Zamislite koliko bi se Bosna uzvisila sa svojom poveljom sloboda (magna kartom) ugrađujući u nju dva osnovna principa: propovijedanje vjere na svom jeziku, a onda definitivno i oslobađanje (partijske) države od religijskih utjecaja i obrnuto. Sasvim otvoreno - Islamsku zajednicu (IZ) u BiH treba odvojiti od SDA. Bez toga nema dalje.

I drugo: uzvisiti zakon iznad svih! Bosna bi tako postala civilizacijski centar Balkana. Samo selektivna “pravda” je najgora društvena korozija! Cinizam je i o Sarajevu govoriti ponajviše kao o mjestu gdje se dobro jede, divno pjeva, dok za greške niko ne odgovara.

Spavaju li to filozofi u ovom gradu, ili su još na kolektivnom godišnjem odmoru?

Jače od Dejtona

Nova ili bolje reći prva bosanska magna karta - o zemlji pravila i standarda umnogome bi bila jača i od famoznog Dejtona. A umanjila bi političku polarizaciju, pa bi prestala i često estradna podjela na ljevičare i desničare; liberale i (religijske) konzervativce. Isparila bi i ona registracija “vjernika” i nevjernika, ili kako se to ponegdje bulaznilo - na one koji idu i one koji ne idu u džamiju. Kao da je vjera u tome?! 

Kad razumijemo molitve koje izgovaramo, onda ćemo dokučiti kako je jedino Bog iznad svega i svakoga!

Nasreću, Bosancima se ne može osujetiti njihova evropska pripadnost. Činjenica je da je Evropa u svojim korijenima i islamska, a ne samo kršćanska. Prisjetimo se kako su muslimani od plamena spasili evropsku filozofiju, prevodeći Sokrata, Platona i Aristotela sa starogrčkog na arapski. Naše su veze autentične po nizu genetskih i endemskih epizoda. Od Granade do Sibira - sve je to naša domovina.  

I kako smo svi isti pred Bogom i pred zakonom, upravo to je prosta, ali pravedna formula za napredak - od Švicarske i Njemačke do Japana i Amerike. Bosansku magna kartu, dakle, domaću i građansku - ispisati odmah! Ima bosanskih umova koji to mogu, a vjerovatno i priželjkuju. O talentima što se vraćaju u Bosnu, primjenjujući već ove principe - drugi put. Obavezno!