Nisu slučajno Aleksandru Vučiću prigovarali kako se ne može sjediti na dvije stolice - između Zapada i Orijenta, pri čemu ovo drugo znači Rusije, i da je, ponegdje, previše paprenog turskog začina. Ali, on je “terao” po svome balansirajući između Vašingtona i Moskve, Brisela i Berlina. Vješto (je) žonglira(o) i u Bosni i to s čovjekom s američke crne liste i najisturenijim Putinovim balkanskim igračem Miloradom Dodikom.

Govori, bre, engleski

No, onomad je glavni američki diplomatski operativac zadužen za zapadni Balkan Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee) u Beogradu na čistom srpskom jeziku rekao kako za Srbiju nema više balansiranja. “Ne možete sjediti na dvije stolice!”. I kratko, na engleskom, zaključio da je to opasno naročito ako su stolice prilično razmaknute. 

U prijevodu govoreći, takoreći srpski, to bi značilo kako za ovo - treba imati veliko političko dupe! A na Balkanu ga još niko nema. Sve države koje žele ući u EU ili NATO, rekao je vrlo precizno zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara, “moraju jasno pokazati šta je njihova odluka i to potkrijepiti konkretnim koracima”! Nema više plesanja oko istine - kao kiša oko Kragujevca.

Do Evrope se stiže drugačije - vladavinom prava i jačanjem demokratske tolerancije. A ne zahrđalim ruskim Migovima (29), kojima Srbija, zapravo, još prijeti komšijama, podsjećajući na svoju povijesnu ulogu regionalnog hegemona. 

Iako ovo drugo američki diplomata nije eksplicitno spomenuo, navodeći da je Rusija u Srbiju investirala oko 80 miliona, a EU i Amerika - kroz razne oblike pomoći u tu zemlju uložile 1,5 milijardi dolara - to mnogi imaju na umu. Ili, kao što je to u prošlosedmičnom intervjuu za “Avaz” formulirao Miroslav Lajčak: Srbija ima pravo da prijateljuje i s Rusijom i Turskom, ali sasvim je drugo - njeno strateško opredjeljenje.

Bosna i Hercegovina, nažalost, još nije članica NATO-a, jer tako žele u Srbiji i Rusiji. Zato je važno da je upravo u Beogradu fakturiran očekivani račun s potpisom Stejt departmenta. Uz sve i kao potvrda da domaće američko političko vrenje s Donaldom Trampom (Trump) ne znači strateško odstupanje od američke politike na Balkanu, kako je to očekivala proruska opozicija sa Šešeljem na čelu.

Zajednički jezik

Balkanski aspiranti za EU, čija su prava i slobode i američki vitalni nacionalni interes, sada bi, jednostavno, trebali demonstrirati kojem mentalnom sklopu teže. Važno je to zbog autoritarnih trendova jer, kada bi se “dozvolilo” i slobodni mediji pokleknuli, dogodila bi nam se feudalna diktatura političkih dinastija. I sve bi to u srcu Evrope moglo okončati u općem totalitarizmu. Treba to osujetiti prije posljednje - terminalne faze. 

Za razliku od diktature i autoritarnog oblika vladanja, "totalitarizam je više psihologija nego ideologija”, kako je to uočio Orvel (George Orwel). U totalitarizmu se slobodna misao zamrzava i okameni zadugo; ko bi to poslije razbijao, opet kao Berlinski zid.

Nije Vučić, naravno, jedini političar na Balkanu koji je demonstrirao kako izgleda sjediti na dvije stolice. Takva bi se paranoja mogla uskoro dogoditi vodećim političarima u Hrvatskoj, koji su s dvije noge i u EU i u NATO-u. Od Rusije bi mogli ovisiti energija i krediti za posrnuli “Agrokor”.  

Predsjednik Srbije je ipak jedini iz toga napravio za neke maestralnu, a za druge frustrirajuću propagandu. Ali, od toga sada malo ko u Evropi i Americi ima koristi; uostalom, demagogija može biti efikasna samo na kratke staze! Opasnost je tim veća, jer Vučić se još od Miloševićevog doba, kada je u zlo vrijeme bio njegov ministar “informisanja”, dokazao kao ekspert za spinovanje.

Zato su Amerikanci sasvim namjenski izgovorili upozorenje o dvije opasno razmaknute stolice i jednoj te istoj propagandi. Da se Vučić ne "zaigra" previše. I onaj pojednostavljeni narativ kako su Rusi naši prijatelji, a Amerikanci saveznici, kao da više ne važi. Ne igra se više na dvije karte! Od Katalonije do Ukrajine i EU mora se boriti protiv secesionističke propagande.  

Evropski ministri već su upozorili šeficu EU diplomatije Federiku Mogerini (Federica Mogherini) na ofanzivu ruskih dezinformacija koje su sada “sofisticiranije i intenzivnije nego ikada”. Zatražena je kolektivna odbrana: aktiviranje Strateške radne grupe za Istok kao i Radne grupe za južni i zapadni Balkan.

Jezik će od sada morati biti čist, neambivalentan i jasan, čak i među pretendentima za EU, a kamoli u Hrvatskoj poslije približavanja Zagreba i Moskve. O Bosni i Srbiji da i ne govorimo!