Hapšenje Amira Zukića kao generalnog sekretara Stranke demokratske akcije (SDA) ima i imat će mnogo dalekosežnije posljedice nego što se to za sada čini. On je prije svega uhapšen kao generalni sekretar SDA jer je u tom svojstvu i s te pozicije moći izvršio krivično djelo za koje se sumnjiči. Njegovo hapšenje uz pratnju televizijskih kamera kao spektakularan transport u Kazneno-popravni dom u Zenici bilo je primjereno njemu kao moćnom režimskom čovjeku, ali nije bilo primjereno osumnjičenom kriminalcu koji se sumnjiči za krivično djelo uzimanja mita radi zapošljavanja u državne firme. 

Bakirove dileme

Stoga se činilo da hapšenje Zukića ima mnogo ozbiljniju pozadinu. Tim prije jer su s njim osumnjičeni kao saučesnici Asim Sarajlić, potpredsjednik SDA i zastupnik u Državnom parlamentu, te predsjednik Kantonalnog odbora SDA u Sarajevu, kao i dr. Mirsad Kukić, potpredsjednik SDA BiH i predsjednik KO SDA Tuzlanskog kantona. Pa su tako novinari špekulirali da je Zukić „žrtveni ovničak“ u cijeloj operaciji koja je imala za cilj hapšenje Kukića.

Kako stvari sada stoje glede afere „Zukić i ostali“, Zukić je preživio najgore, od izolacije i samice u zatvoru do morbidnih mafijaških prijetnji. Dokazni postupak još traje, ali je Zukić oslobođen svih sudskih zapreka da se vrati svim svojim stranačkim i državničkim obavezama koje je imao kao federalni parlamentarac i generalni sekretar SDA. Tako je predsjednik SDA Bakir Izetbegović u velikoj dilemi da li da dozvoli Zukiću povratak na mjesto „genseka“ koje sada obnaša Halid Genjac.

U čemu su Izetbegovićeve dileme? Zbog fotografija Zukićevog imanja u Visokom koje su mediji objavili njegov imidž je srozan na ništicu. Ali ništa manje bogatstvo ne posjeduje ni Genjac, kao ni mnogi drugi koji sjede u Predsjedništvu SDA, s tim što su, za razliku od Zukića, uspjeli svoje bogatstvo sakriti od javnosti, a da pritom, opet za razliku od Zukića, nisu ništa doprinijeli bogatstvu stranke. Zukić je slovio kao najsposobniji stranački mešetar posebno kada je u pitanju namicanje para za izbornu kampanju i stvaranje „glasačkih mašina“ od menadžmenta državnih firmi.

Iako su Sarajlić i Kukić, na prvi pogled, ostali u zavjetrini tufana koji je oduvao Zukića u zatvor, oni se još nisu kutarisali iz ove afere. Štaviše, tamo gdje oni „drže palicu“ u svojim rukama pojavili su se frakcijski sukobi.

Nedavno je Izvršni odbor SDA Novi Grad Sarajevo od Predsjedništva i Kantonalnog odbora te stranke zatražio uskraćivanje podrške premijeru Kantona Sarajevo Elmedinu Konakoviću.

- Jedna grupa ljudi u SDA, lokalni moćnici, kako ih ja zovem, funkcioniraju tako da su premijer i ministri najčešće glineni golubovi koji su izloženi svim pritiscima, a oni imenovanjem poslušnika u javna preduzeća kontroliraju taj dio sistema. Zapošljavaju, tenderišu, čak i javno kažu kako prave na taj način glasačku mašinu - rekao je Konaković.

Osim Asima Sarajlića, ram za sliku ovog sukoba bit će popunjen slikama Semira Efendića, načelnika Općine Novi Grad, kao i Sebije Izetbegović, za koju se vjeruje da podržava Sarajlića, pa i Konakovića.

"Osovine zla"

Ako bismo ovakvo stanje vladajuće (bošnjačke) stranke stavili u kontekst regionalnih, pa i globalnih političkih trendova, ne bismo pronašli nikakvih proplamsaja optimizma. Tom su utisku podlegli i mnogi mediji koji se pitaju da li su Bošnjaci već izgubili u miru ono što su uspjeli dobiti u ratu. Svoj pesimizam potkrepljuju činjenicom da susjedi, Srbija i Hrvatska još nisu odustale od agresivne politike i teritorijalnih pretenzija prema BiH, a da Evropa, pa i ostali svijet, zbog svojih problema više ne mari za probleme s kojim se suočavamo.

Međutim, bez obzira na propagandu koja dolazi i sa istočnih i sa zapadnih granica protiv Bosne i Bošnjaka, posebno zbog prisustva radikalnih islamističkih grupacija, još niko ozbiljan nije Bosnu i Hercegovinu stavio u negativan kontekst, niti je svrstao u neku od „osovina zla“, kako je to u svojoj posljednjoj kolumni učinio jedan od vodećih svjetskih umova Slavoj Žižek s Hrvatskom, naprimjer. Dakle, Žižek je eksplicite rekao da zbog svoje ksenofobične politike prema migrantima, koja se ogleda prema preziru i progonu muslimanskih i jevrejskih grupacija u Evropi, uz Mađarsku i Hrvatska. „Moramo zaključiti kako su prava prijetnja za Europu upravo njezini 'branioci' koji promoviraju ksenofobiju i strah“, napisao je Žižek.

Ono što bi možda moglo i trebalo zabrinuti Bošnjake je da Žižek vidi stvaranje „osovine zla“ i na Bliskom istoku. Jer, kako je napisao, „važno je primijetiti da je prvo inozemno putovanje američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) bilo u Tursku, Saudijsku Arabiju te Izrael i ako se to "kombinira s trijumfalnim prijemom egipatskog predsjednika El-Sisija u Bijeloj kući, može se vidjeti kako nastaje nova 'osovina zla' na Bliskom istoku s potpunom podrškom SAD: Turska, Saudijska Arabija, Izrael i Egipat."

Sve ovo može, ali ne mora uopće da se odrazi na vanjsku politiku Bosne i Hercegovine, osim u onom segmentu u kojem je Bakir Izetbegović puki poltron, a ne respektabilni lider Bošnjaka.

Žižek nije obznanio da unutar Bosne i Hercegovine djeluje „osovina zla“ koju predvode Dragan Čović i Milorad Dodik, ali optužnica protiv Carlesa Puigdemonta, lidera katalonskih separatista, kao i ostavka Masuda Barzanija, koji je u nedjelju objavio ostavku na dužnost predsjednika iračkog Kurdistana, itekako jasno govori kako će završiti i oni i njihove politike.

Problem, dakle, ostaje unutar politika same države Bosne i Hercegovine u onom smislu u kojem postoje državotvorne snage da se iznesu s krizom koju proizvode nacionalističke politike naroda i njihovi pohlepni lideri.

„Prokletstvo Bošnjaka“ u ovom trenutku nije u tome kako se njihovi vjerski i nacionalni lideri ufaju, što se nalaze tu gdje se nalaze i što su to što jesu, niti u tome što su takvi kakvi su, naprotiv. Bošnjaci i sada, baš ovakvi kakvi jesu, pokazuju da su privrženi svim civilizacijskim vrednotama bez trunke šovinizma i ksenofobije!

Kriza u Tuzli

Istovremeno je predsjednik Vlade Tuzlanskog kantona Bego Gutić otvoreno optužio člana Predsjedništva SDA i predsjednika Kantonalnog odbora SDA u TK Mirsada Kukića da ga "ruši".

U ovom slučaju, kako izvještavaju mediji, radi se o političkoj krizi koju pokušava izazvati predsjednik Kantonalnog odbora SDA u Tuzlanskom kantonu Mirsad Kukić kako bi se discipliniralo Predsjedništvo SDA i kako bi se Kukić amnestirao za lošu politiku koju vodi prema Sarajevu.

Neki portali su s ovom aferom povezali predsjednicu Upravnog odbora UKC Tuzla Muneveru Bećarević, koja je vrlo bliska prijateljica s direktoricom Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Sebijom Izetbegović.

Primitivni populizam da je napad na njih, napad na narod, vjeru i državu

Drama je u tome što su interese države podredili interesima „svoje“ Stranke, a sad, kad su preko Stranke devastirali državu i opljačkali sve što je državno, koriste Stranku kao „živi štit“ da bi zaštitili sebe kao pojedince, što zorno ilustrira afera „Zukić i ostali!“

U toj (samo)odbrani bošnjački lideri pribjegli su primitivnom populizmu tvrdeći da je napad na njih, napad na narod (muslimane), njihovu vjeru (islam) i državu (Bosnu i Hercegovinu). Drama je tim veća što oni nemaju niti patriotske svijesti, niti vjere, odnosno ne poznaju ni državu niti islam. Kad to shvati obični Bošnjo, može se nadati selametu!

(Preuzeto s www.thebosniatimes.ba)