Da nije bilo trovanja njihovih krava, teško da bismo ikad saznali kako i od čega živi porodica Nedžada Herceglije iz sela Bjelogorci kod Rogatice.

Nakon rata, kao i mnoge druge bošnjačke porodice prognane devedesetih godina, i Herceglije su se praznih ruku vratile na svoju uništenu djedovinu... Zasukali su rukave i nastavili živjeti od onoga što proizvedu na zemlji i uzgoje u štali, ustvari, tegobnim povratničkim životom kakvim danas živi više od 80 posto bošnjačkih povratnika u RS.  

Vlast u Rogatici, kako ona politička tako i sudska, zna ko je i zašto otrovao Herceglijinu stoku. Svima je jasno da su mrtve krave kolateralna šteta dugo ispoljavane mržnje spram ove porodice od pojedinih komšija srpske nacionalnosti, zbog čega su godinama izloženi uvredama, prijetnjama smrću, a sve ne bi li ponovo bili otjerani sa svog imanja. Pa, dokle više?!

Oni koji su bili dužni da još ranije osiguraju bezbjedan život porodici Herceglija, nisu to učinili. Nisu jer nisu htjeli. Stoga će biti posebno zanimljivo pratiti kako će nadležno tužilaštvo, nakon „pribavljanja potrebnih dokaza i činjenica“, kvalificirati trovanje Herceglijinih krava ili će i ovaj događaj, kao i mnogi slični do sada, završiti na način „pojeo vuk magarca“.

Namirit će se, vjerovatno, šteta učinjena porodici Herceglija, ali strah od trovanja života bošnjačkih povratnika u RS ne prestaje.

Do sada su Bošnjaci koji su se vraćali na svoja imanja u ovaj bh. entitet ubijani (nikad nije osuđen ubica djevojčice Melihe Durić iz Vlasenice), fizički napadani, u kuće im je upadala policija i pritvarala ih, a da nikad nisu saznali zbog čega, uništavala im se i otimala imovina, a da odlučne, kako pravosudne tako i političke reakcije vlasti u RS, nije bilo. Nažalost, osim opskurnih saopćenja i srceparajućih izjava, podrške njihovih političkih predstavnika nije bilo ni iz Federacije.

Vrijeme je da se svi upitamo jesu li bošnjački povratnici u RS, nekim tajnim amanetom, ostavljeni potomcima njihovih progonitelja iz devedesetih godina.