Opet su zatutnjale teške verbalne haubice s utvrđenih položaja Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića. Udara se neselektivno, brutalno i pogubno. Kao u onom poznatom TV raportu o zbunjenom vojniku nekadašnje JNA s početka devedesetih negdje u Sloveniji - Dodik bi kao da otcijepi, a Bakir mu kao ne da.
Autistični svijet
Ipak, nakon najnovije razmjene artiljerijske vatre (sve)moćnog političkog dvojca, samo naivni bi mogli zaključiti da se radi o sudaru dva različita koncepta, dvije, nebudiprimijenjeno, civilizacijski, moralno i materijalno suprotstavljene osobe.
Jer, Dodik i Izetbegović zapravo su isti. Oni su, što bi rekao Jasenko Houra, „prsta dva jedne ruke“. Ruke što ovu zemlju nesumnjivo i kontinuirano vuče u blato nacionalizma.
Gdje nema mjesta za ikakav društveni progres, tamo gdje su glavne uloge podijeljene lojalnim a nesposobnim, svim onim odnarodovanim stranačkim aparatčicima temeljito lišenim barem mrve savjesti i svijesti o ekonomskom beznađu što okružuje njihov blještavi, autistični svijet. I ova, nesumnjivo vještački kreirana, nacionalistička halabuka plasirana je baš u trenutku kada je i Dodiku i Izetbegoviću ponestalo efikasnijih metoda da svoja zapuštena glasačka stada utjeraju u naci-torove.
U vrijeme kada sa svih strana svijeta, iz svake važne institucije na ovoj planeti, od MMF-a i Svjetske banke, od Brisela do Vašingtona i Moskve, stižu oštra upozorenja o bosanskohercegovačkoj kataklizmi te o definitivnom odustajanju ovdašnje tradicionalno grozne vlasti u provođenju nužnih reformi na našoj neizvjesnoj stranputici ka Evropskoj uniji i NATO-u.
Jer, znamo to odranije, Dodik i Izetbegović prekoentitetske verbalne ratove ne vode dok odvojeno, ali „pod istim dejtonskim krovom“, polažu kamene temeljce za fabrike u koje nikada nijedan radnik ući neće. Kad paradiraju i pakiraju kekse i čokolade u stranačke celofane obećavajući gladnom narodu pune frižidere, posao i evropske plate.
Kad kadroviraju supružnike na najodgovornije javne funkcije, „tenderišu“ vlastitu djecu i zetove na unosne budžetske jasle, poklanjaju i dijele državni grunt i izdašne infrastrukturne projekte kućnim tajkunima i lokalnim kriminalcima...Tada, kako rekosmo, nacionalističko smeće iz njihovih usta ne izlazi van, već nam se otamo širi truhli zadah laži i demagogije.
