Decembar je mjesec u kojem se obilježava Dan borbe protiv korupcije. Ako znamo da je korupcija zloupotreba, bilo povjerenja bilo funkcije, koja se vrši u bilo kojem segmentu društva, a sa ciljem stjecanja neke koristi, onda imamo otvorenu Pandorinu kutiju. Ako ovome dodamo još potplaćivanje i moralnu iskvarenost kao sastavne dijelove koruptivnog djelovanja, onda je definicija kompletna. Nema te oblasti ljudskog života u kojoj je nema.
Profesori prepisivači
Mada, čini se da ju je najteže gledati u obrazovanju i zdravstvu. U obje oblasti ljudski život je glavni ulog. Ne tako davno pisala sam o plagijarizmu kao intelektualnoj krađi. Navela eklatantan primjer plagijata profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Sve redak po redak iz njegovih plagijata. Studija slučaja. U svakoj uređenoj zemlji takav profesor bi ostao bez zvanja i posla. Međutim, u BiH to nije slučaj. Nakon knjige nastadoše muk i tišina. Pomislih zašto.
Onda otvorih još neke knjige poznatih profesorskih imena i gle čuda. Prepisane rečenice klasika filozofije, logike, sociologije, politologije... Jedan čak piše i bez fusnota. Ma što će mu. Nema ni popisa knjiga koje su konsultirane. Recenzent mu najbolji prijatelj. Nikom ništa. Univerzitet šuti.
Plagijarizam se dešava, vele oni, samo studentima, pa njih treba progoniti i za njihove radove pokrenuti program koji otkriva plagijate. Ma baš? A profesori koji prepisuju da bi objavljujući knjige stekli zvanja? E tu dolazimo i do nijemog otpora čelnika univerziteta. Zašto? Jedno otkriće plagijata bi povuklo drugo, a drugo treće, pa bi pukla bruka do neba. I ne samo to. Kad pogledamo malo pažljivije recenzije knjiga i referate u viša znanstvena znanja, onda vidimo školske primjere korupcije na djelu.
Ko bi drugi...
Recimo, dva drugara zajedno studirala na istoj godini, na istom odsjeku, u isto vrijeme diplomirala, u isto vrijeme dobila posao na univerzitetu i onda počela jedan drugom pisati referate za znanstvena zvanja, a kad zatreba, u tu svrhu, i recenzije, eto ih. Pišu jedan drugom. Školski je to primjer korupcije s ciljem zloupotrebe funkcije i stjecanja koristi.
Ili, kako zapošljavati svoju djecu na univerzitet? Ništa lakše. Zakažete im termin odbrane doktorske disertacije na svom doktorskom studiju. U isto vrijeme raspišete konkurs za asistenta na svom predmetu usred ljeta i prijavi se samo jedan kandidat. Koji? Pa sin, ko bi drugi. I tu nije kraj, pošto ste i dekan i otac i član komisije, te ga brzo promovirate u docenta bez i dana pedagoškog iskustva ili ijednog ozbiljnog rada. Obitelj mirna, a predmeti pokriveni. Možete spokojno ići u mirovinu. Je li bilo reakcije na ovakvo koruptivno djelovanje? Ma ne, mlađahnom docentu je data saglasnost i senata i vlade.
Koga briga za čast i obraz. Ima li reakcije nadležnih kada dva profesora pokrenu paralelni doktorski studij uz već jedan postojeći na svom odsjeku, a samo s jednim ciljem: stjecanja finansijske koristi? Gdje su sad oni aktivisti antikorupcijske mreže civilnog društva u BiH što dobiše ogromna finansijska sredstva stranog donatora za borbu protiv korupcije? Ma nigdje, pa ko bi se zamjerio. Uvijek ti ljudi na funkcijama mogu zatrebati.
Nažalost, ovakvih primjera ima na svakom koraku. Ne brinu samo očevi za sinove, nego i muževi za žene. Pa tako, ko će kome nego svoj svome, omoguće dodatnu tezgu za predavanja na svom fakultetu. A mladi, mladi ovo sve gledaju i svakim danom sve više odlaze tamo gdje će bez raznih očeva i majki u dostojanstvu završiti svoje školovanje, a gdje poštenog poštuju i oni koji to nisu.
