Malo ko zna, a još manje do kraja razumije šta je natjeralo kongresmena Majkla Tarnera (Michael Turner) iz Dejtona u Ohaju da baš sad napiše pismo šefu Stejt departmenta Reksu Tilersonu (Rex Tillerson), predlažući reviziju Dejtonskog sporazuma. Bilo je očekivano da će to pismo odmah izazvati dramu u Sarajevu. A da samo po sebi neće nešto posebno promijeniti. 

Lažni “Dejton 2”

Bosna se još nije ohladila ni od nigdje ozvaničene “namjere” (ili ideje) da u eri potpune američke fokusiranosti na Jerusalem neko u Vašingtonu razmišlja o bosanskoj kasabi Brčko, u kojoj bi Amerikanci, kao, otvarali novu evropsku vojnu bazu. Domaći mediji su naprosto zapjenušali i zbog američke inicijative da se organizira “Dejton 2”.

Čak i oni zaboravljeni bh. političari počeli su se utrkivati da protumače nove planove Amerikanaca koji će ih spasiti od inercije i vlastitog nerada. Kao da svi skupa ne znaju da se odavno ništa ne može bez Rusa ni u Sarajevu ni u Njujorku, ovdje, u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje Moskva ima pravo veta!

Onima koji razumiju odavno je jasno da je cijela dejtonska koncesija bosanskom miru zvana Republika Srpska još važan ustupak u nastavku Hladnog rata s Rusima. Otuda ono skoro uvijek isto američko priopćenje o Bosni i Hercegovini kao državi dva entiteta, tri konstitutivna naroda i stidljivo - ostalih. I mirna Bosna, a, bogami, i Evropa - sve do Urala!

No dobro je da, kad dogori do nokata, u glavnim gradovima balkanske periferije svim tim “dobro” obaviještenim krugovima Američka ambasada u Sarajevu ili Beogradu odmah i bez ustezanja opali medijsku šamarčinu. Upozori da se ne jede meso od svake ‘tice. I da to o čemu puštaju balone pojedine nevladine organizacije, pa čak i neki članovi američkog Kongresa, nije zvanična američka politika.

Neki su se, što bi slavodobitno zaključio Donald Tramp (Trump), baš navukli na “fake news” (lažne vijesti). Notorno je to, ali tačno, da ljudi ponegdje više uživaju u lažima nego u istini. Odavno je ovo drugo prestalo biti konvertibilna valuta, jer istinom se ne može lako manipulirati. Pa je političari koriste sve više samo kao egzotični začin.

Zato imamo i one koji su se već specijalizirali da dobro žive od haosa.

Nisam, naravno, jedini koji sam o tome prije nekoliko godina pisao i kao stalni dopisnik „Avaza” ili pošteno javljao onima koji su me dozivali s raznih balkanskih televizija i u kolumnama, poput ove, stalno demantirao neke ničim utemeljene grandiozne najave. Ali, džaba!

Spakovani koferi

Premda govori suprotno, Reks Tilerson već uveliko pakuje kofere. Izgledno je da će ga Tramp uskoro, ove 2018. godine, potjerati s mjesta šefa američke diplomatije. Svoj diplomatski prtljag stidljivo sprema i Niki Heli (Nikki Haley), američka ambasadorica u UN-u, nadajući se useljenju u Tilersonovu kancelariju u Stejt departmentu. Zamislite onda, uz sav taj vanjskopolitički metež, Tarner piše Tilersonu?! Kaže dejtonski mir je u opasnosti, a dobro zna da zbog tog pisma sadašnji, pa i novi državni tajnik, neće (moći) ni trepavicom mrdnuti.

Amerikancima je Koreja na pameti! Da ne govorim o Bliskom istoku, gdje je Trampova Amerika, za sada, ostala sama protiv svih, a to nikad nije dobra strategija.

I kongresmen Tarner, sudeći prema njegovoj internet-stranici, više je zaokupljen Avganistanom nego Bosnom, o kojoj bi sazvao novu mirovnu konferenciju i to u svojoj izbornoj bazi, u Dejtonu. Cinici bi rekli, bolje da je o tome pisao ruskom predsjedniku Putinu i da je kao realpolitičar predložio neku neutralnu lokaciju.

Ovako, samo je nahranio balkanske političke bezveznjakoviće, a i ponekog novinara, od onih što bi prodali vječnost za minutu slave.

Naumpade mi da je “čovjek koji ne čita ništa bolje obrazovan od onoga što čita samo novine”, kako je to sročio jedan od osnivača američke demokratije, renesansni Tomas Džeferson (Thomas Jefferson), poznat i po tome da je u svojoj karijeri napisao više od 15.000 pisama na pet jezika.

Doduše, pismo kongresmena Tarnera upućeno najvažnijem američkom diplomati, o kojem smo saznali iz novina, prilično je tačna dijagnoza o Bosancima: "Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali samo putem američkog liderstva mogu živjeti zajedno u miru i osigurati slobodu i jednaka prava svim narodima”.

Tačno je i da Vašington ne bi smio dozvoliti da ionako nestabilan region (cijeli Balkan) “sklizne u nered jer protivnici demokratije (Rusi) jedva čekaju da iskoriste haos”, kao što stoji u obraćanju iz američkog Kongresa.

Ali, haos je, nažalost, dragi moj kongresmene Tarner, već odavno postao naša stvarnost.