Samokandidatura Željka Komšića za Predsjedništvo BiH očekivano je izazvala potres. Prvo su odjeknuli verbalni plotuni iz političkog bloka pod suverenom kontrolom Dragana Čovića. Uloge najavljivača budućih dramatičnih scenarija preuzeli su drugoešalonski kadrovi stranaka sa hrvatskim predznakom.  

Potom je konfuzija stigla sa ljevice. Umjesto priče o ujedinjenju stranaka građanske orijentacije, šef SDP-a Nermin Nikšić poručuje da će njegovi imati tri kandidata za najreprezentativnije funkcije u državi. O tome koliko takva odluka ruši šanse svakom od njih za izborni trijumf, dovoljno znaju i djeca u osnovnoj školi. Jer, za razliku od politike, matematika je, naime, egzaktna nauka!

Komšić je u međuvremenu presavio tabak i obratio se “građanima” na čije glasove, valjda, računa. Pa se onda, strogo građanski, pozvao i na “tekovine Alije Izetbegovića” optužujući SDA za odustajanje od političkih vizija svog osnivača. Nakon što je družina iz Mehmeda Spahe 14 uličarski odgovorila na prozivke, preporučujući mu i apaurinsku terapiju, Komšić se prisjetio tajnog sastanka u Mostaru uz iznenađujuće isticanje vlastitih zasluga u izbornoj pobjedi Bakira Izetbegovića 2014. godine. Tim povodom oglasio se i kandidat DF-a za Predsjedništvo BiH na prošlim izborima, Emir Suljagić. On je svom nekadašnjem saradniku ironično čestitao na neočekivanom priznanju da je, eto, dejstvovao za Izetbegovićev, a ne za politički račun kandidata iz vlastite fronte.

Uglavnom, kako sada stvari stoje, od ujedinjenja ljevice neće biti ništa ponajviše zahvaljujući Komšićevom soliranju i tersluku. Taj podatak nesumnjivo cementira izbornu pobjedu SDA. Zato se bojim da će nam, umjesto apaurinske, adekvatnija biti terapija uz gastal.