Ove godine navršava se stotinu godina od kraja Prvog svjetskog rata! Veliki globalni sukob u koji su uvučene desetine i desetine miliona ljudi, odnio je čak 16 miliona života. Rat je započet u Sarajevu.

Svijet danas, kao malo kad ranije, strahuje od trećeg svjetskog rata. I Balkan se ponovo spominje kao sve potentnije krizno žarište s kojeg bi mogao buknuti ratni plamen. Prognoze su sve crnje, a doprinose im i zvaničnici.

Među njima se našao, opet, i predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker). On je još jednom upozorio svijet na opasnosti koje prijete s Balkana i založio se za „realnu evropsku perspektivu“ ovog dijela Evrope. 

Sve manje stanovnika ovog dijela Evrope već je sluđeno. Što zbog užasnih vlasti koje ih dovode na prosjački štap, što od stranaca koji ni sebi ne umiju pomoći.

Balkan je uvijek bio na vjetrometini.

No, izgleda da se ona proširila diljem Evrope. Političari balkanskog tipa, koji vode računa samo o sebi, dok druge zavađaju, sve su sumornija slika današnjice Zapada.

U danima iza nas imali smo prilike čitati sve alarmantnije analize i komentare koji upozoravaju na opasnost od ratnog sukoba. Svjedočili smo i obilježavanju Dana holokausta. I sve se opet svelo na strahovanja od rata.

Kao da historija ničemu ne uči.

Nama u BiH priče o ponovnom ratu izgleda da i ne padaju tako teško. Stanje u kojem je ova zemlja u proteklih skoro 15 godina je gore od rata. Kontinuirano iscrpljivanje, stalno sijanje nesigurnosti, svakovrsno propadanje... dovelo je do zabrinjavajuće apatije ljudi.

Kao rijetko kada, ljudima ne samo u BiH i na Balkanu trebaju dobre vijesti, veliki iskoraci naprijed, hladna glava i svijetla perspektiva. Svi koji su, nošeni jeftinim političkim motivima, posegnuli za pričama o ratu, završili su na smetjlištu historije.

Ne treba nas niko, dakle, plašiti novim ratnim požarom, već raditi na boljoj budućnosti. Umrijeti umijemo i sami.