Osim što je izazvala blagi politički zemljotres u Sarajevu i Zagrebu, Deklaracija Hrvatskog sabora o Bosni i Hercegovini neće imati nikakve pravne posljedice pa se može ustvrditi da je njeno donošenje bilo potpuno beskorisno.
Ona je namijenjena za domaću upotrebu u političkom krajoliku u kojem premijer Andrej Plenković, kako to upućuju poznavaoci prilika, pokušava “amortizirati HDZ jastrebove” i hercegovačke tajkune razne fele, one što ordiniraju i u Bosni i u Hrvatskoj i zbog kojih su mnogima u evropskom Zagrebu odavno puni kuferi.
Nažalost, i Plenkovićeva vlada ostaje donekle njihov talac, iako je Hrvatska, valja naglasiti, članica Evropske unije pa nema pravo zaboravljati na stvarne uzroke problema: bosanski Hrvati nisu etnička manjina nego jedan od konstitutivnih naroda u BiH pa im ovakva “prekogranična briga”, kao i svima ostalima, više šteti nego koristi.
Blizak Briselu, Zagreb bi se trebao pobrinuti da ne upada u sličan, makar se to zvao samo izborno instrumentalizirani nacionalistički vrtlog, od kojeg hronično boluje politički Beograd, kome je Moskva prečesto perjanica.
Zagreb, poput Beograda, ima, očito, i svog bosanskog “dodika”, samo što on stoluje u Mostaru?! Valjalo bi se, zato, upitati da li se Hrvatska na ovaj način i predugim antibosanskim lobiranjem u Strazburu, a sve frekventnije i u Vašingtonu, izjednačava sa Srbijom, koja je još više dio problema, a ne solucije.
Hrvatska tako narušava i vlastiti međunarodni kredibilitet, jer promiče nacionalnu ekskluzivnost, umjesto da se, kao evropska zemlja, založi za inkluzivni bosanski triptih, ne koketirajući sa, znamo već kakvom, hercegovačkom komponentom.
Temeljni problem u BiH ostaje dubioza zvana nepoštivanje vladavine prava i, srećom, sve manje politička i etnonacionalna inferiornost.
Krše se zakoni, ne plaćaju adekvatni porezi (i na kladionice), bojkotiraju se, potkradaju ili onemogućavaju izbori, a Zagreb nema snage da se od toga distancira, kao i od onih koji Bosnu lažno predstavljaju kao orijentalni tamni vilajet; drugačije se sužava manevarski prostor svima onima kojima taj feudalni ambijent više odgovara nego Evropska unija. S tim treba prekinuti odmah, jer Hrvatska je od EU i Amerike zadužena za sasvim drugačiji posao u Bosni i Hercegovini.
