Etičko načelo koje propagiraju sve monoteističke religije glasi: ljubi bližnjeg (komšiju/susjeda) svog. Kamo puste sreće da se građani BiH pridržavaju religijskih etičkih načela ako posjećuju Božije kuće jer se u tom slučaju ne bi događalo da se rugamo bližnjem svom (komšiji/susjedu) gdje god ga sretnemo.

Očito ruganje porodicama žrtava Srebrenice ogleda se u inicijativi za promjenu naziva ulice Maršala Tita u ulicu Petera Handkea, dokazanog negatora genocida i ljubitelja zlotvora kakvi su Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Da postoji minimum empatije spram žrtava zločina i genocida, inicijatori sramne ideje bi se izvinili porodicama zarad budućeg (su)života.

Ovako dosipaju so na ranu, testiraju toleranciju preživjelih žrtava genocida jer, ako prođe ulica Handkea, možda će vrlo brzo nekadašnja ulica Reufa Selmanagića Crnog dobiti naziv po „oslobodiocu“ Ratku Mladiću. Upravo u toj ulici zlotvor Mladić je skinuo zastavu Islamske zajednice BiH i najavio da je došlo vrijeme za osvetu „Turcima poslije bune protiv dahija“.

Mladić jeste u Haškom tribunalu, u nekom od zatvora će skončati svoj bijedni zločinački život, ali nas više brine spoznaja što se desetine ljudi dive njegovim nedjelima, među kojima je i Handke.

U poratnoj BiH izgrađeno je mnoštvo Božijih kuća, a monoteističke religije koje su dominantne na našim prostorima imaju suštinske, ali ne i značajne razlike. Ako religije propagiraju etičko načelo da se poštuje komšija/susjed, odnosno da se ljubi bližnji svoj, onda su uzalud sve molitve upućene Bogu kada, čim prekoračite crkveni prag, počnete da se rugate ljudima koji su u genocidu ostali bez roditelja, sinova, kćeri, braće…

Ulica Petera Handkea u Srebrenici nije ništa drugo nego ruganje žrtvama…