Javnost u BiH je proteklog vikenda sablaznio snimak osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, koji je kazao da bi sve ponovio i da je svaka sekunda vrijedila. Kordić je, podsjetimo, osuđen za ratni zločin u Ahmićima. Rukovodio je zločinom u kojem je ubijeno 116 osoba, uključujući i tromjesečnu bebu.

Snimak pokazuje da u zločincu nema promjene, nema katarze. Smeće ostaje smeće i monstrum bi opet sve ponovio - ako bi mu se pružila prilika. Nema „rehabilitacije“, kako bi to poslovično rekla skandalozna ministrica kulture FBiH Sanja Vlaisavljević.

A činjenica je da među nama žive monstrumi koji bi ponovo činili zločine, samo kada bi im se pružila prilika za to.

A takve pojedince neophodno je, u pravom smislu te riječi, izolirati, kontrolirati i imati ih kao pokazni primjer kakvi sve žive među nama i šta su sve u stanju uraditi.

No, to nije slučaj s Darijem Kordićem. Nakon izlaska iz zatvora, on je postao jedna od ikona radikalne hrvatske desnice, rado viđen na ultrakonzervativnim skupovima poput „Hoda za život“, na kojem ubica djece protestira protiv abortusa, dok se u BiH s njim razdragano fotografiralo rukovodstvo HDZ-a, a za predsjednicu Federacije Lidiju Bradaru on prestao biti osuđenik nakon što je odslužio kaznu (onaj... nije, samo je odslužio kaznu).

I to, zapravo, pokazuje sav moralni glib, beščašće i ljudsku pervertiranost u kojoj se nalazi nacionalistička politika u regionu od devedesetih naovamo. Ne da nije bilo ljudskosti i snage da se suoči sa zločinima, izvini i naprave preduvjeti da se oni nikad ne ponove, nego su od zločinaca napravljene političke maskote. A ko reklamira zločince, podržava i njihovo djelo.