U haotičnoj bh. svakodnevici, u kojoj je čak i spomenik kralju Tvrtku povod za politička nadmudrivanja te analizu krvnih zrnaca najvećeg od svih bosanskih vladara, pomalo nadrealno izgledaju izvještaji sa sjednica Parlamentarne skupštine BiH.

Dom naroda jučer je usvojio pet zakona važnih za evropski put naše zemlje! To u našim okolnostima, dok na ispunjavanje evropskih prioriteta čekamo godinama, predstavlja ogroman iskorak. Naravno, ne treba sumnjati da se pod plaštem evropskih prioriteta neće pokušavati podmetnuti i oni bitni ovdašnjim strankama i „nacionalnim interesima“, ali ni da će svako od rješenja proći kontrolu i finalnu ocjenu na kraju dobiti od Evropske komisije.

Kao što smo i do sada, možemo pokušavati pronaći rupu u standardima, nuditi polovična rješenja i očekivati da nam se progleda kroz prste, ali zbog eventualno novog odlaganja jasnih obaveza na evropskom putu neće ispaštati Evropa, već građani ove zemlje. Oni vremena za gubljenje zaista više nemaju. U EU definitivno mora zakoračiti ili država ili preostali radno sposobni stanovnici BiH, a prilika koja nam se ukazala zbog rata u Ukrajini i „zemljotresa“ koji je izazvao na mapi svijeta vjerovatno neće više.

Shvataju to i političari koji ovu zemlju ili jedan njen dio pokušavaju okrenuti ka istoku, do posljednjeg daha zagovarajući inicijative koje bi nas svrstale uz Rusiju, iako svjesni da manevarskog prostora više nema. Brisel je jedina adresa ka kojoj trebamo ići, od koje tražimo rješenje svih naših problema – od sigurnosnih do finansijskih, do koje nećemo tako brzo stići, ali sa svakim korakom barem vraćamo nadu mladima da će jednog dana živjeti u zemlji iz koje ne treba ići.

Iskazujući stav prema politikama koje su nas zaustavile u 90-im godinama prošlog stoljeća, koje su BiH pretvorile u jednu od najkorumpiranijih i najsiromašnijih zemalja Evrope, nepoznati autor je, uz portret kralja Tvrtka i kartu Bosne u vrijeme njegove vladavine, svojevremeno napisao i psovku upućenu nesposobnim bh. političarima. Njegov spomenik sada je tu, prekoputa zgrade Predsjedništva, simbola teškog vremena, slavnih dana, ali i promašenih politika. Dok ga svi u BiH smatraju svojim, red je da konačno i učinimo nešto na što bi bio ponosan, da sličnim porukama ispod njihovih prozora ne bi zasipao svoje današnje nasljednike.