Bosna i Hercegovina danas bi trebala dobiti historijsku šansu, zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s Evropskom unijom. Euforija među političarima na vlasti je opravdana, građani su skeptični, mediji optimistični, doduše, neki.

Oni koji su gurali staru vlast i dinastiju, koja je otišla u propast, naravno da nisu. Za njih je to samo običan datum.

No, vratimo se u realnost. Zaboravimo gubitnike kojima je država bila od Baščaršije do Marindvora. Danas ćemo, konačno, znati hoćemo li dobiti tačan datum za početak pregovora s evropskom porodicom.

I šta onda, šta nas čeka? Mnogo je pitanja. Ali jedno je sigurno – bh. vlast, ovakvu krnju, nekad posvađanu, nekad zagrljenu, očekuje mnogo posla. Tek onda nam slijede Tantalove muke.

Znaju to Nermin Nikšić, Milorad Dodik, Elmedin Konaković i Dragan Čović. Tek slijedi prava, rovovska borba da se usklade loši bh. propisi, pravila i zakoni s evropskima. Pogotovo je rak-rana teško oboljelo pravosuđe.

Treba biti pošten, urađeno je mnogo posla u Vijeću ministara i vlasti u kojoj je koalicioni partner optuženi i ljuti Milorad Dodik, koji javno šuruje i sjedi s diktatorom Vladimirom Putinom u trenutku kada mu je cijeli svijet okrenuo leđa.

U takvoj atmosferi, geopolitičkim igrama, s ratom u Ukrajini, agresijom Izraela na Gazu, koja je opteretila Evropu, Bosna i Hercegovina se (ne)zasluženo našla tamo gdje i pripada, u priči o EU integracijama.

Danas ćemo znati šta to od nas tačno traži Evropa. Koji su jasni uvjeti.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno. Ovo je historijska šansa i pružena ruka koju ne smijemo olako propustiti. Pogotovo u vremenu teških ekonomskih posljedica, još od pandemije koronavirusa i prijetnji i zveckanjem oružjem.

BiH je uvijek bila dio Evrope. Samo je, konačno, došlo vrijeme da nam zvanično otvore svoja vrata.

I da, neće nas čekati med i mlijeko, ali ćemo pod EU kišobranom barem biti sigurniji.

Evropu će pamtiti naša djeca, kakva god bila u budućnosti. Sretno nam!