Ovaj 23. maj bit će upisan u historiju Bosne i Hercegovine. Možda će se nekad o njemu učiti i u školama. Barem onima u kojima se i danas uči istina - da je u Srebrenici bio genocid. Historijska odluka bit će danas donesena u Njujorku, gdje će zemlje članice Ujedinjenih naroda glasati o rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Danas ćemo saznati hoće li svijet 11. juli obilježavati kao dan sjećanja na stravične zločine počinjene u ovom bosanskohercegovačkom gradu i oko njega.
Danas na taj grad polažu prava vlasti entiteta RS jer se nalazi u tom dijelu države. Ali to mjesto nije samo srpsko i nikada neće biti. Genocid u Srebrenici je, da ponovimo po milioniti put, jasno utvrđena historijska činjenica. I tu nema nikakvog mijenjanja!
Umjesto da se poklone žrtvama, upute molitvu - kojem god Bogu da se klanjaju - negatori genocida u Srebrenici, a ovdje ne govorim o vrlim političarima, nego o običnim ljudima, građanima, na društvenim mrežama upućuju pogane, uvredljive, okrutne komentare majkama Srebrenice, preživjelim žrtvama i porodicama smaknutih u julu 1995.
Nož u živoj rani okreću! Njima i nama, sebi i svima. Jer bol jednog je bol svakoga.
Kao i prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, Srbi i sada žele sebe prikazati kao narod žrtvu, ugrožene, omražene... A nisu. Posebno nisu žrtve. Ali nisu više ni Bošnjaci i te devedesete se nikada neće ponoviti. Niti ćete rasparčati državu. Ne može, ne damo!
Ako vam se ne sviđa, imate gdje, hvala Bogu. Jedna je Bosna, jedna je Hercegovina. I naša je, zajednička. Svih ljudi dobre volje i namjera. Hrvat, Srbin, katolik, Jevrej, Bošnjak, pravoslavac, musliman, Rom... Ko god da ste i čiju god krv da imate u sebi, čije god prezime da nosite, u Bosnu ste dobrodošli.
Svi oni koji žele dijeliti jedinu nam domovinu, ubijati opet, protjerivati, maltretirati, granatirati, silovati, razdvajati... mjesto vam nije ovdje. Zemlja je krvlju natopljena zbog takvih poput vas i ni kap više ne može upiti.
Zastanite, udahnite, zatvorite oči i samo brojite do 8.372...
