Zbog loših higijenskih uvjeta i površnih pregleda u zdravstvenim ustanovama, troje djece umrlo je za manje od mjesec dana. Ova tragična informacija djeluje kao da dolazi iz neke afričke zabiti, gdje ekstremno siromaštvo i diktatorska čizma sprečavaju razvoj medicine i tehnologije. Ali, to se desilo u jednoj evropskoj prijestonici, Sarajevu. 

Jezivo je svaki put pročitati vijest o gašenju života malenog i nevinog bića, a pogotovo kada se to događa, praktično, ispred vašeg kućnog praga. No, kada još saznate frapantne detalje o događajima koji su prethodili tragediji, jeza prelazi u ogorčenje i bijes. 

Dovoljno je navesti primjer četverogodišnjaka koji je umro u petak, a kojem je prekjučer klanjana dženaza. On je prvo pregledan u domu zdravlja i ambulanti, a potom upućen u Hitnu, a odatle na Pedijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Upravo na toj smrtonosnoj ruti dječak je zaražen bakterijom koja ga je, na koncu, koštala života. Na početku, imao je samo povišenu temperaturu, zbog čega je prvobitno i potražena ljekarska pomoć. 

I kako sutra, poslije ove stravične priče, bilo koji roditelj da dovede dijete u neku sarajevsku ambulantu? Koji je, uostalom, izbor? Gledati bolesnog mališana, pokušati mu pomoći nekim alternativnim metodama ili, jednostavno, zažmiriti i uputiti se u čekaonicu  ispunjenu milionima bakterija? Da bi potom pedijatar, nakon sati čekanja, u žurbi propisao terapiju za koju ni sam nije siguran da će biti djelotvorna, jer nije ni imao dovoljno vremena za ozbiljniji pregled djeteta. To je, nažalost, realan scenarij. 

Realan, jer nemamo dovoljno ljekara. Jer skoro svakog mjeseca bude ukinuto neko odjeljenje u klinikama. Jer zdravstvene ustanove grcaju u dugovima. Jer ova država ništa ne radi kako bi tu apokalipsu zaustavila. Pa, šta se onda čeka? Šta se još treba desiti?! 

Djeca nam umiru. Goreg od toga nema.