Hajra Ćatić već mjesecima čeka da nadležne institucije provjere informaciju da se na jednom mjestu nalaze ostaci njenog sina Nine. Nakon 22 godine, majka Hajra dobila je prvi pouzdaniji trag koji joj je dodatno otvorio ranu na srcu i probudio nadu da bi njeno dijete, najpoznatiji srebrenički novinar, moglo smiraj naći u mezarju u Potočarima.
No, ona mjesecima čeka jer nadležna institucija nije imala novca da registrira vozila i odveze se na lokaciju s koje će uzeti uzorke i utvrditi identitet žrtve. Za majku Hajru svaka je minuta neizvjesnosti ravna vječnosti teške agonije. Bol koju ona nosi nemjerljiva je, ali i sasvim nezamjetljiva za vajne „bošnjačke dike“ koji se predstavljaju kao političke vođe ovog naroda.
Oni su, zarad vlastite promocije, samo na jednu manifestaciju u Narodnom pozorištu u Sarajevu početkom ove godine potrošili desetine hiljada KM. Obećao je jedan od njih tada da će do 11. jula biti završen portal www.genocid.ba. Taj je datum iza nas, a „portal“ je isti kako onda, tog 12. januara, tako i danas.
I nije to sve. Na ime lažne revizije presude pred Međunarodnim sudom pravde, iste te „vođe“ ukrale su nam nekoliko miliona maraka.
I tako dalje i tako dalje...
Za uhljebljivanje kćerki i pokojeg sina naših „vođa“ mora biti para, kao i privatne vožnje supruga, podmirivanja svakojakih privatnih talova i računa... Od jednog smo se govornika tog 12. januara naslušali velikih riječi i još većih obećanja. Kao i uvijek do tada i sada, riječi su bile i ostale velike ljušture laži!
Majka Hajra čeka vozilo i predstavnike jedne bh. institucije da je odvezu na moguće mjesto s kojeg je njen sin Nino napustio ovaj surovi svijet. Samo ona zna kakva joj je svaka minuta čekanja. Bošnjačke političke „vođe“ to i ne dotiče. Niti je ikad. Njima je samo biznis važan.
