Najviši predstavnici vlasti u BiH, zvani „politički lideri“, jučer su otkazali sastanak, odnosno prijateljski ručak, na koji ih je u Mostar pozvao predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović. Navodeći razloge zbog kojih ne žele Čovićev japrak i buredžike, ispade da im, od silne brige za državom, nije ni do jela ni do pića. Aman!

Prvi je sastanak u Mostaru otkazao prvi u Bošnjaka, predsjednik SDA Bakir Izetbegović, tvrdeći da ne želi sastančiti s rušiteljima institucija BiH. Očito, on bi radije da u Mostaru ruča Fahrudin Radončić, pa da onda „zabrinutim Bošnjacima“ može prosipati priču kako ovaj šuruje s rušiteljima, a on se, bajagi, brine i sprečava njihov rušilački nagon. Baš kao da narod ne zna ko je s kim posljednjih dvadeset i više godina svakodnevno jeo i pio iz istog političkog čanka u čije se ime rušilo sve što bi im se našlo na putu.

Bez obzira na to koliko Čovićev nijet o prijateljskom ručku bio (ne)iskren, prvi koji je jučer trebao poguliti put Mostara trebao je biti upravo Bakir Izetbegović. Koliko zbog činjenice da predstavlja najbrojniji narod u BiH toliko i zbog sveopćeg stanja rezigniranosti u zemlji u kojoj Izetbegović dijeli vlast s istim tim Čovićem, Ivanićem, Radončićem, Dodikom, koje je prozvao rušiteljima. Ne misli, valjda, da smo toliko glupi pa da vjerujemo u obrazloženje koje je ovim povodom iznio.

Otkazivanje zajedničkog sastanka predstavnika političkih partija koje čine vlast u BiH, u trenutku kad država grca u političkom i ekonomskom blatu, kad ne može ispuniti nijedan od uvjeta za pristup evropskim integracijama, bez obzira na to da li on bio zakazan u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, javni je poraz politika koje oni predstavljaju.

Njihova priča o besmislenosti razgovora jednih s drugima pokazuje odsustvo svake vrste odgovornosti prema narodu koji ih je birao i instituciji na čijem čelu u ime tog naroda sjede.