Nedeljko i Neđo Malešević žive na Manjači u istoimenom zaseoku, u blizini Gornjih Rekavica, i već godinama nemaju vodu. Isto je i u selu Lokvari. Milan Savanović i njegova porodica u obližnjim Lokvarima sedmično kupe sedam-osam cisterni vode za stoku. Jedna cisterna košta 33 marke.
Posljednje istraživanje pokazalo je da svaki šesti stanovnik BiH živi sa tri do pet maraka dnevno. Drugim riječima, svaki dan u BiH 600.000 stanovnika zaspi ili se budi gladno, jer za pet maraka ne mogu kupiti ništa više od hljeba, mlijeka i kilograma krompira.
U nezavidnoj poziciji je i oko 30.000 građana koji preživljavaju zahvaljujući jednom obroku iz javne kuhinje. Na ivici gladi je i veliki broj radnika i penzionera, koji mjesečno tavore s minimalnim plaćama i penzijama kojima, također, jedva mogu da se prehrane.
S druge strane, nalaze se enormno bogati. Oni koji sebi mogu da priušte automobile vrijedne gotovo 300.000 maraka. Oni koji mogu da kupuju „s“ i „g“ klase, kojima nije strano da za jahte na točkovima izdvoje 900 mjesečnih plaća ili penzija. Šta to govori o BiH?
Govori da se na jednom kraju naše zemlje nalaze luk i voda, a na drugom „Porsche Panamera“. Između nema ništa. Naša je tragedija u tome što je onih prvih neuporedivo više, ali i u tome što oni drugi ne mare za one koji zoru i večer dočekuju s pet maraka u džepu. Jedino je pitanje koliko je među ovim drugima onih koji godinama dobivaju glasove onih koji u 21. stoljeću nemaju vodu.
