Univerzitet u Sarajevu dobiva softver za detekciju plagijata! Vijest ne može biti značajnija i bolja, uzme li se u obzir da su se plagijatori tuđeg truda i znanja osilili do te mjere da one koji ih uhvate u krađi nerijetko napadaju, vrijeđaju, prijete im.
Slučajevi plagiranja naučnih radova u BiH, kao i u regionu nisu nikakva novost. Svako malo iskrsne neki „naučnik“ koji se potom, zahvaljujući, uglavnom, političkim vezama, ušunja u akademsku zajednicu namećući svoje (ne)znanje, a i moral, kako studentima tako i kolegama. Šteta koju su takvi nanijeli akademskoj zajednici je nemjerljiva, a o posljedicama po studente kojima su predavali da i ne govorimo.
Časni dio akademske zajednice godinama upozorava na pojedince koji preko noći upadnu u akademiju i bez ikakvih valjanih referenci zauzmu mjesta koja im ne pripadaju. Ima slučajeva da su se zbog takvih na pojedinim univerzitetima, po nalogu politike, naravno, mijenjali službeni akti, vlade kantona mijenjale zakone, samo da bi im se omogućila pozicija, izbor u više zvanje... A to što im je naučna biografija bila čisti falsifikat, to nikoga nije bilo briga.
Nabavka softvera koji će detektirati plagijate u naučnoj zajednici nije nimalo skupa investicija, jer se radi o ulaganju u budućnost ove zemlje. Prosto što će svakom onom ko se usudi da prisvoji tuđe znanje, ako to već ne čine institucije, barem tehnika kazati gdje mu je mjesto.
Jer šta našu djecu mogu naučiti profesori koji su svoje, tobože, naučne radove objavljivali u nekategoriziranim žurnalima čiji su, ustvari, oni osnivači, ili onim za koje ozbiljna nauka nikad nije čula? Takvih je na javnim univerzitetima, doduše, zanemariv broj, ali je dovoljno da je jedan pa da trajno naruši ugled akademske zajednice, što se najbolje pokazalo kroz slučajeve „Čokorilo“ i „Zuber“ s Banjalučkog univerziteta.
Ostaje nada da je plagijatorima znanja, konačno, odzvonilo.
