Svaki četrvrti stanovnik Bosne i Hercegovine preživljava mjesec sa 238 KM u džepu, pokazala su posljednja istraživanja Inicijative za bolju i humaniju inkluziju. Čak 900.000 stanovnika naše države živi ispod apsolutne linije siromaštva i to je podatak koji treba da zabrinjava i boli.  

Možemo povjerovati u priče da nismo najgori na svijetu. Istraživanja govore da ima i gorih od nas, ali kako poslije ovakvih frapantnih podataka iko može (po)vjerovati u bajke o proevropskom ili proatlantskom putu o kojima pričaju naši vlastodršci. Prije će biti da idemo ka samom dnu ispod kojeg su, kako su to svojevremeno lucidno zaključili popularni nadrealisti, samo penzioneri i prosvjetni radnici.

Svima koji ne vjeruju u posljednja istraživanja preporučuje se da ujutro samo pogledaju kroz svoje prozore. Sigurno će vidjeti ljude koji prebiraju po kontejnerima u potrazi za hranom ili plastičnom ambalažom koju će preprodati za koru hljeba.

Dovoljno je da se u redu na kasi u nekom od supermarketa ili tržnih centara osvrnu oko sebe i vide starije ljude kako po praznim novčanicima love kovanicu od pet feninga jer su se, eto, preračunali prilikom kupovine hljeba i ničeg više. Ko nije svjedočio takvom žalosnom prizoru laže sam sebe!

U vremenima dok sve poskupljuje, preživljavanje sa 238 KM mjesečno bit će sve teže i teže. O takvim “zabranjenim temama” ne priča se na stranačkim posijelima. Na tim seansama dijeli se isključivo izborni plijen bez da se o životnim pitanjima progovori i jedna suvisla rečenica.

Sve dok je tako, istraživanja i statistike bit će crnije od banovićkog mrkog uglja. Gledat ćemo sve duže redove ispred narodnih kuhinja i redove pred stranim ambasadama u kojima mladi i školovani ljudima čekaju kartu u jednom smjeru.

Priča o proevropskom i proatlanskom putu BiH naših političara više nikom nije interesantna, jer stotinu puta izvarana raja ima oči i vidi jad i bijedu oko sebe.