Režija: Bakir Izetbegović (samo za odjavnu špicu, stvarni reditelj Sebija Izetbegović).
Scenarij: Sebija Izetbegović - (ko)scenarist Bakir Izetbegović.
Glavne uloge: Bakir Izetbegović i Sebija Izetbegović.
Ostale uloge: Osman Mehmedagić Osmica, Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i brat mu Dubravko, bratići, bratične, sestrići, sestrične, tetići, tetične, amidžići, amidžične i ostala rodbina i prijatelji uhljebljeni u državnim institucijama i kompanijama u posljednjih 25 godina.
Scena 1: Šef klinike požalio se reisu-l-ulemi na direktoricu Kliničkog centra. Ovaj mu je rekao da je najbolje da ode kod člana Predsjedništva BiH (čitaj: supruga direktorice). Član Predsjedništva BiH rekao je šefu klinike: Idi kod direktorice (ko bi Supruzi smio prigovoriti). Šef klinike poslušao. Rezultat – smjena.
Ibretom se ibreti čaršija i moderna mahala - društvene mreže. Tako nam je, gospodo, duže od dvije decenije. Jedina je razlika što je, cijenjen među kolegama i pacijentima, prof. dr. Ismet Gavrankapetanović izašao i javno rekao kakvu agoniju, skupa sa svojim kolegama, proživljava posljednja dva-tri mjeseca.
Scena 2: Član Predsjedništva BiH rekao svom privatnom tjelohranitelju (čitaj: šefu Obavještajno-sigurnosne službe) da malo baci oko (i uho) na „kolege“ iz Hrvatske. Aferu otkrivaju mediji u BiH i susjedstvu. Ministar sigurnosti (onaj što priča više nego svi PR-ovi skupa i najbučnija tetka na sijelu) kaže - jesmo, pa za sat vremena - nismo. Sluša li tog čovjeka više iko uopće?
Istovremeno, „obični puk“ po kafanama prepričava kako „veliki brat sve prati“ pa se treba pripaziti i kad pitaš suprugu šta je skuhala za večeru...
Scena 3: Bakir pokrovitelj Akademije za Dan Bošnjaka. Ugledni akademik Muhamed Filipović kaže da se čine napori da se Bošnjački sabor stavi u okvire izborne kampanje SDA i nekih njenih rukovodilaca.
Pa postoji li iko u ovoj državi koga Bakir može ubijediti da nije riječ o još jednom jeftinom, prizemnom predizbornom triku. Ili iko koga on može ubijediti u bilo šta.
Državne institucije postaju sinonim za nepotizam, uništili su i uništavaju najveće državne kompanije, privatni sektor grca, glavni glumci sa svojim satelitima oponente i političke protivnike targetiraju, optužuju, diskreditiraju na najbrutalnije načine.
Nezaposleni čekaju, politička ubistva stoje u ladicama, zakočen je put ka EU...
Sve su glasnije reakcije ugroženih i potlačenih. Glas dižu i akademici, profesori, umjetnici, uglednici, biznismeni, rudari, zanatlije, penzioneri: Gospodo, vrijeđate nam inteligenciju i zdrav razum!
Nažalost, ovo nije holivudski triler/drama/horor, niti turska serija o sultanu. Ovo je naša drama koja traje 25 godina. I koju možemo okončati 2018. A netalentirane i po društvo opasne reditelje poslati u historiju. I to onu u kojoj završavaju neslavni.