Ambasadorica BiH u Hagu Mirsada Čolaković početkom oktobra u Sarajevu će odgovarati ili će njen branitelj objasniti šta se sve dešavalo u aferi „Otvoreno pismo“.
Šef bh. diplomatije Igor Crnadak pokrenuo je disciplinski postupak protiv Čolaković jer je, navodno, otvorila pismo Međunarodnog suda pravde upućeno članu Predsjedništva Mladenu Ivaniću, a vezano uz zahtjev za reviziju presude BiH protiv Srbije.
Kasnije će se ispostaviti da Čolaković nije otvorila pismo za Ivanića, već za Bakira Izetbegovića, ali po njegovom usmenom nalogu. To je valjda u Izetbegovićevim očima olakšavajuća okolnost. No, za Crnatka je Čolaković „zaigrala za jednu stranu“, što je nedopustivo i u diplomatskim krugovima gotovo nezamislivo.
I kad niste ambasador, otvaranje tuđe pošte je nepristojan, nekulturan, neoprostiv čin. To su nas učili kao male. Ne čitaj tuđe pošiljke, ne rovi po tuđim džepovima, ne uzimaj tuđe stvari. Nije se kažnjavalo, ali je bilo nemoralno.
Kod nas je, međutim, sve moguće. Pa i da ambasadorica, ponos i dika svake zemlje, zarovi u tuđe pismo (ma čije, ma o čemu, ma po čijem nalogu). „Slučajni diplomata“, kako Čolakovićku zovu kolege, samo je nastavila niz skandala koje godinama priređuju naši ambasadori.
Od prvog bh. ambasadora u Beču i Bernu, SDA-ovog kadra, predratnog poštara iz Foče, Hadže Efendića, naši su ambasadori kroz godine optuživani za šverc alkohola, nasilje nad ženama. Nekadašnji šef diplomatije Sven Alkalaj izazivao je saobraćajne nesreće, napadao savjetnicu... Jedan je čak, bježeći od zemljotresa, napustio poziciju u Japanu, drugi je nelegalno izdavao pasoše.
Tako je Čolaković još jedna u nizu, voli reći da je dobar vojnik svoje partije. Kad šef kaže – otvori, ona otvori. Šuti i sluša. I čeka novu poziciju. U SDA se poslušni dobro nagrađuju!