KOLUMNE

Glad i strah

Goran DAKIĆ ([email protected])

30.9.2017

Asmir Šišić iz Gradišća kod Zenice ima 29 godina. Oženjen je i otac jednog djeteta. Koru hljeba zarađuje u jamama i na divljim deponijama u blizini Zenice.  

Vadi ugalj, skuplja rudu i željezo, nosi bernu - ostatak čelika koji se ne izlije. Kaže da je to opasan posao i dodaje da je glad veća i jača od straha.

Asmir nije jedan i nije jedini. Jame i divlje deponije zatrpane su otpadom i onima koji u tom otpadu traže koru hljeba i koji gram nade u bolji život. Stotinama i hiljadama nezaposlenih jame i divlje deponije jedina su mogućnost da prežive do sutra, do prekosutra. 

Mnogi među njima kriju žuljeve i bježe u stranu. Ne žele govoriti, ne žele da se čuje njihova muka. Drugi ne mogu šutjeti, pa ponešto i kažu. Vele da je kriva vlast, da je to sramota, da se država bruka i da je naprosto nemoguće da BiH ima toliki broj nezaposlenih.

Jesu li u pravu? Naravno da su u pravu! Ako za sinove i kćerke, zetove i snahe ima posla k’o pljeve, a za poštenu inteligenciju i radnike jedva da se nađe deset maraka dnevno, onda je obraz davno izgubljen i ostaje nada da neko u vlasti – ovoj aktuelnoj ili onoj koja će doći – može spasiti „ovo malo duše“.

Ako se to ne desi i ako jame i deponije ostanu pretrpane siromašnima i nezaposlenima, onda ostaje samo jedno - da se bruka i sramota unesu u Ustav kao najviši simboli države BiH.

Vezane vijesti
Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.