Kakanjac Aldin Velispahić prekjučer je sam protestirao pred zgradom Vlade FBiH. Svoj glas digao je zbog nezaposlenosti mladih.
Kaže, to mu je drugi put da dolazi u Sarajevo i oba puta bio je sam. Poziva putem društvenih mreža mlade da mu se pridruže, ali uzalud, opet je tu sam.
Zbog čega? Šta se desilo? Jesu li skoro svi oni mladi s biroa za zapošljavanje već otišli ili su na putu da odu, pa ih plaho i ne zanima šta se ovdje zbiva?
Moguće. Veliki broj mladih čiji babo/tata nije neka stranačka fora, već je u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj... gdje poslodavca uopće ne zanima njihovo prezime već ono što imaju u glavi.
Oni koji (još) nisu otišli, na dobrom su putu, imaju plan kako i gdje. Čekaju možda još poneku kockicu da se složi u njihovom mozaiku koji ih prikazuje zaposlenim i sretnim u tamo nekoj državi.
Ipak, zašto se ne zapitaju treba li bježati iz države zbog truhlog i korumpiranog sistema ili mu se suprotstaviti, pa neka iz države od stida bježe oni koji su ga takvog i stvorili?
Aldin ne smije biti usamljeni glas vojske koja svaki mjesec ide po pečat na šalter u službu za zapošljavanje kako bi barem imali zdravstveno osiguranje ili u neku ambasadu po vizu.
On treba biti jedan od nas nekoliko stotina hiljada koji nismo zadovoljni stanjem i koji želimo nešto drugačije od onoga što gledamo i osjetimo na svojim plećima već 25 godina. I koji stojimo pred zgradama gdje se takvo stanje pravi.
