Gimnazijalac iz Sarajeva u petak je na spomen-zidu na tuzlanskoj Kapiji, pored ispisanih imena koja čuvaju uspomenu na 71 građanina Tuzle ubijenog agresorskom granatom 25. maja 1995. godine, usred dana ispisao grafite TM i HZ, koje čine skraćenice sarajevskih navijačkih grupa.
Prolazilo je Tuzlom u posljednje 22 godine, a posebno trgom na Kapiji, raznih prijatelja i neprijatelja, među kojima je, nerijetko, bilo i onih koji su skoro četiri godine rata svakodnevno nišanili na njene građane, ali do sada nikad niko nije iskazao toliko drskosti, bezobrazluka, nevaspitanja da tako javno pljune na ranu koju simbolizira Kapija kao što je to uradio ovaj 18-godišnjak iz Sarajeva.
Zaista, zna li ovaj mladić, uz to gimnazijalac, šta Kapija predstavlja u pamćenju ne samo građana Tuzle nego i BiH i mnogih drugih širom Evrope i svijeta? Očito da ne zna, a i ako zna, sudeći prema onome što je učinio, nije ga briga!
Nije ga briga jer ga tome nisu naučili, prvenstveno, njegovi otac i majka, gimnazija koju pohađa, a pogotovo ne sistem u kojem živi. Gradonačelnik Sarajeva jučer je, u ime građana Sarajeva, javno osudio necivilizacijski čin mladića koji je oskrnavio spomenik na Kapiji, poručujući da ovakvi postupci pojedinaca ne bi trebali generalizirati sve ljude. Hvala gradonačelniku, u pravu je!
Ali, ostaje pitanje koliko svi mi zajedno, počevši od porodice, škole, pa sve do načelnika i gradonačelnika, činimo da nam djeca, bez obzira na to koji klub vole ili ne vole, prvenstveno budu ljudi, pa tek onda navijači.
Horsko psovanje Markala, kakvo smo ne tako davno slušali, ili šaranje po spomeniku ubijenim vršnjacima, kako je to u petak činjeno na tuzlanskoj Kapiji, moralna je kapitulacija svih nas.
