Što političari više obećavaju, to narod gore živi. U tu bi rečenicu mogle stati sudbine građana BiH koji čekaju bolje sutra i još bolje prekosutra, ne shvatajući da se obećanja vlastodržaca odnose jedino na - malo sutra.

I dok obećanja blijede kao jeftina majica, sve odreda poskupljuje.

Hajd' što su od prije tri dana cigarete skuplje za dvadesetak feninga, ali kako će siromašak podnijeti kad porastu cijene osnovnih potrepština.  

Kupus je, prema podacima poljoprivrednih udruženja, četiri puta skuplji nego lani, krompir je otišao za 20 feninga gore, a kilogram graha s četiri na osam maraka! Poskupjeli su i puter, med, čokolada, voda, ulje, so...

Samo Bog zna kako je onima koji hoće da naprave zimnicu i da kupe metar drva, tonu uglja... 

Famozna Reformska agenda koju su potpisali vodeći ljudi skoro svih stranaka trebala je pomoći običnim građanima, ali ona stoji u mjestu skoro dvije i po godine. U Federaciji su provedene dvije, a u Republici Srpskoj tek jedna mjera iz Akcionog plana.

Eto zato nije nikakvo čudo što je život u BiH sve teži i teži.  

Nakon svega, pitanje je hoće li pobjednici narednih izbora moći popraviti makar jednu rupu na putu kojim idemo.

O agendi se mnogo govori i njome se mnogo šta objašnjava. U nju se mnogi zaklinju, njome se često pravdaju. Ali, ona će na koncu pokazati gdje su vlasti dovele BiH.  

Prema prvim podacima, bit će to deveti krug ekonomsko-socijalnog pakla.

I prije novih nameta i novih poskupljenja, prije novih zaduživanja i novih poreza, treba postaviti jedno prosto pitanje: Je li konačno došlo vrijeme da se reformiraju politike i da se preobraze oni koji vode državu? Jer, oni je vode tako da je dobro samo njima. Ostalima ni agenda neće pomoći.