Kada smo 25. septembra 2014. godine na glasačkom mjestu u školi u Kravici (možete zamisliti, u Kravici!) upitali vremešnu staricu šta očekuje od referenduma, a upravo je na listiću s pitanjem o obilježavanju 9. januara, neustavnog dana RS, bila zaokružila „da“, kao iz topa je odgovorila da „očekuje veće penzije i da se omladina zaposli“.  

I taj referendum, kao i ovaj o Sudu i Tužilaštva BiH u vezi s kojim se ovih dana koplja lome u RS, nisu ništa drugo nego novo izluđivanje građana tog entiteta.

U nedostatku novca i ideja za “veće penzije i zapošljavanje omladine”, o čemu već više od 20 godina mašta huda baba iz Kravice, predsjednik RS Milorad Dodik i njegova svita na kraju ovog, kao i onog prošlog mandata, narodu nemaju šta ponuditi osim priče o Naseru Oriću, referendumima, srpskim izdajnicima, nacionalnoj ugroženosti...

Tako je sve što su ovih dana o presudi Oriću izrekli Dodik i njegovi pravni logističari bila čista izmišljotina i laž, pa i ona da su kćerke kuharice odreda Vojske RS iz Bjelovca bile zarobljene, mučene i ubijene. A vještačenja eksperata, i to i iz Srbije, kao i onih iz BiH, dokazala su da su one poginule kao posada oklopnih transportera i to u bombardiranju aviona tadašnje JNA.

Vještaci su, također, demantirali i gnusnu laž da je Orić vadio oči sudiji iz Srebrenice, a što nimalo nije pomoglo Dodiku da skupa sa svojim plaćenim „ekspertima“ pogleda istini u oči i sam sebe upita je li to način da se pred izbore dodvori vlastitom narodu.

Dodikovoj mantri da je presuda Oriću kap koja je prelila čašu te da on referendumom želi spašavati srpski narod od sudskih progona davno je istekao rok trajanja.

Jer srpski, kao i sve druge narode u BiH, treba spašavati od sistemske korupcije, bijega omladine iz zemlje, bijele kuge i raznih drugih kuga koje im je nametnula dugogodišnja ista vlast kakva je i ona kojom dirigira Milorad Dodik.

A što se tiče optuženika za ratne zločine, bilo Dodikovog referenduma ili ne, oni će jedino na sudovima moći dokazati jesu li pravi ili krivi.