Ne zbog toga što će sa samo 31 godinom postati najmlađi predsjednik vlade u Evropi i budući kancelar Austrije, već zato što je populističkom retorikom Sebastian Kurz iz desno orijentirane Narodne stranke (OVP) pobijedio na ovim vanrednim izborima, mnogim Evropljanima zebe srce. O Balkanu da i ne govorimo!  

Pobjeda desničara u Austriji ili, kao nedavno u Njemačkoj, njihov proboj do statusa “treće političke sile” zabrinjava jer je sazdana na političkoj platformi uzavrelih nacionalističkih strasti, nerijetko i sa ksenofobičnim poremećajem sistema vrijednosti.

Umjesto zlatnih evropskih standarda, o čemu sanjaju aspiranti ka EU - željni tolerancije i konačnog bijega iz ralja vlastitog nacionalizma - Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Kosovo i Makedonija suočavaju se sa sloganima na štetu tih ideala. Da ne govorimo o lokalnom separatizmu koji evropski desničari neodgovorno podržavaju!

Ti pomiješani signali, bez obzira na umirujuće diplomatske izjave, dodatno ugrožavaju brzinu balkanskih zemalja ka EU.

Problem je i što se populistički trendovi u evropskom komšiluku ne neutraliziraju, već održavaju djelimično praznim balkanski sigurnosni vakuum. Ovdje, sve više, k’o s poslom ulijeću Rusi, Turci, Kinezi, Saudijci, doduše bogati i moćni, ali ne s obećanim evropskim vrijednostima.

Uz sve, izbjeglička kriza iz 2015. i njeno reduciranje na “zloglasnu” balkansku rutu pokazala je da nacionalni šovinizam nije poražen među nama. Zato bi glas razuma morao biti onaj koji upućuje Angela Merkel priznajući da nema rješenja ni za izbjegličku dramu bez dogovora o toj krizi na njenom izvoru i u njenim korijenima.

Takav, a ne pervertirani glas, dakle glas bez koketiranja s nacionalistima na Balkanu ili drugdje, potreban je sada cijeloj Evropi. Više nego ikad.